Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

SRBIJO, IZVINI!

UTUČENI, razočarani Aleksandar Šapić i Denis Šefik u četvrtak su u kući vaterpola potvrdili da su se pokoškali u Olimpijskom selu. Ali, slavni vaterpolisti nisu mogli da sakriju zaprepašćenje što je njihov sukob „vredniji“ od bronzane medalje, koju je njihova i naša selekcija osvojila u Pekingu.

Prvi se, na najposećenijoj konferenciji za štampu u Vaterpolo savezu Srbije, obratio golman Denis Šefik:
– Žao mi je što se sve to desilo na način na koji se desilo. Mogu da nam zamere za mnoge stvari, ali se i zaboravlja šta smo sve ostvarili. Čak je i naša bronza, jedina u ekipnoj konkurenciji, pala u senku. Ta medalja je vrednija od nas dvojice, a ispalo je obrnuto.

Primetio je Šefik da su napisane svakakve stvari o njihovom sukobu. Dosta toga je, kako tvrdi, „naduvano“. Ipak, ponovo se izvinio srpskoj javnosti, jer se „od nas tako nešto ne očekuje“.

– Bilo je neprimerenih komentara. To nema veze sa istinom. Naš sukob je bio lične prirode, i za mene se završio još u petak uveče. Samo, oni koji je trebalo da rade na tome da se to ne desi, nisu to uradili kako treba. Nisam verovao da će se ovako rasplamsati u medijima – naglasio je Šefik.

Šapić je, kako i Šefik, istakao da su bili sami kada su se sporečkali.
– Imao je ko je to mogao da spreči… Nije to bilo prvi put da se sukobljavamo u mišljenju. Samo, ovog puta smo vikali, bili ljuti, došlo je do čarki, fizičkog kontakta. Kada smo pali, osetio sam bol u nozi i znao da je slomljena. Čak mi je i Denis pomogao da odem do sobe. U tom trenutku nismo znali da je povredio ruku – vraća film Šapić.

Ubojiti strelac ubrzo se, kako kaže, čuo sa predsednikom VSS Sovrovićem:

– Dogovorili smo se da kažemo da sam „pao niz stepenice i slomio nogu“, jer nam je sledila utakmica za bronzu. Nažalost, ujutro se ispostavilo da je Šefik povredio ruku i onda su krenule priče. Pojavili su se lažni očevici, koji su, navodno, gledali okršaj „kod OK korala“. A, to nije istina.

Obojica igrača tvrde da šokantni poraz od Amerike nije direktan uzrok sukoba. Podsetio je Šapić da su naši posle 16 godina izgubili od Jenkija, da ih je poraz strašno zaboleo, da je i ranije bilo sličnih sukoba, ali bez ovakvih ishoda. Šefik je podsetio da je nervoza bila vrlo velika, da su imali visoke ciljeve, da su želeli zlato.

– Vratio sam se ranije u Beograd i u bolnici sam se načitao raznih laži, koje su me pogodile kao čoveka. Nikad nisam nikoga optuživao, niti vređao na verskoj ili nacionalnoj osnovi. Tako nisam vaspitan. Razočaran sam, utučen, tužan. Mi nismo društvo iz Bloka 45 ili Miljakovca, mi smo 13 najboljih vaterpolista u zemlji. Želimo najviše i tvrdim da naši odnosi u reprezentaciji nikad nisu uticali na krajnji rezultat – podvukao je Šapić.

RAZAPET SAM NA KRST
ŠAPIĆ je na kraju imao i malo duži monolog. Pitao se javno čime je zaslužio ovakav odnos.
– Da li zbog toga što sam sa 14 godina zaigrao u prvom timu? Ili što sam sa 18 godina postao reprezentativac? Da li zbog toga što 1999. nisam prihvatio da igram za Italiju ili Španiju? Ili što potičem iz prosečne srpske porodice…Zaboravlja se da sam 1997. u Sevilji igrao sa naprslim prstom, da sam 2003. nastupio sa rasečenim čelom, 2004. u Atini sa infekcijom lajmske bolesti, 2005. sa gnojnom anginom, da sam ove godine igrao pod diklofenakom… Uvek sam se trudio da dam sve od sebe, tražio sam i od sebe i od drugih najviše. Nastupao sam uvek iskreno. Možda je sporno i moje političko opredeljene, ali ja narod ne delim po partijskoj pripadnosti, niti sam imao koristi od partije. Ne znam čime sam zaslužio da me razapnu na krst. Ako je neko hteo da me povredi, uspeo je – razočaran je Šapić.

RASPRAVE
DA li je sukob poremetio međusobne odnose igrača, Šapić je odgovorio:
– Znamo se više od 20 godina. „Milion“ puta smo se svađali, ali posledice nikad nisu bile kao sada.

SELEKTOR SE PITA
NAŠI trofejni vaterpolisti ne razmišljaju da kažu zbogom reprezentaciji. Denis Šefik je naglasio:
– To je pitanje za selektora! Moje ambicije su uvek visoke. Znam da je svaka medalja veliki rezultat, ali mene zlato samo ispunjava, zato razmišljam i o Londonu…

NOVINARA NIKAD VIŠE
NI olimpijska titula vaterpolista ne bi privukla medijsku pažnju kao sukob Šapića i Šefika. Razočaranje nisu krili čelnici Saveza, koji su primetili da nikad nisu ugostili brojnije novinarske ekipe kao u četvrtak.
Zato je konferencijska sala bila tesna, od kamermana i fotoreportera noviniri nisu mogli da vide aktere, niti čak da postave više pitanja. Kada je jedan kolega glasno rekao da je razočaran presom, finansijski direktor VSS Dragan Solomun mu je uzvratio:
– A, zašto niste pitali!
Potom je Solomun više za sebe rekao:
– Nisu nas ovako obletali ni kada smo spasavali glavu iz Kranja, gde smo 2003. osvojili evropsku titulu!

Izvor: Večernje Novosti S Krstović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *