Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

PUTNIK KROZ VASIONU I VEKOVE

PHOTO: WIKIPEDIA

U ponedeljak, 19. januara, na Velikoj sceni Narodnog pozorišta, u 12 sati, održaće se promotivna projekcija dugometražnog igrano-dokumentarnog filma „Putnik kroz vasionu i vekove“ posvećena ličnosti i delu Milutina Milankovića, a povodom 130 godina od rođenja jednog od najvećih srpskih naučnika koga NASA svrstava u prvih 15 naučnika u svetu
e-Novine

Film obrađuje sve najznačajnije periode života Milutina Milankovića (1879-1958), njegov doprinos svetskoj nauci i aktulenost njegove teorije u današnjem vremenu. Upotrebljeni su originalni izrazi, formulacije i proračuni koje je koristio Milutin Milanković. Scenario i režiju potpisuje mr Dragan Elčić, direktor filma je Slobodan Stojanović. Film je realizovan u izvršnoj produkciji Udruženja Milutin Milanković i produkciji Akademije umetnosti Beograd i Alliance Media Group.

Milutin Milanković rođen je 28. maja 1879. godine, u Dalju kod Osijeka, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj. Na Tehnološkom institutu u Beču 1902. godine diplomirao je građevinu, a 1904. stekao doktorat kao prvi Srbin – doktor tehničkih nauka. Kao građevinski inženjer imao je šest zvanično priznatih patenata, tridesetak sračunatih i izvedenih objekata, a na 25 objekata u Jugoslaviji, Austriji, Italiji, Mađarskoj i Rumuniji su primenjena njegova građevinska rešenja. Za vreme veoma kratke inženjerske prakse u građevinarstvu projektovao je, ili je učestvovao u projektu deset hidrocentrala. Tom strukom bavio se u Beču, do jeseni 1909, kada mu je ponuđena katedra primenjene matematike na Beogradskom univerzitetu (racionalna mehanika, mehanika nebeskih tela, teorijska fizika).

To je značilo prekretnicu u njegovom radu jer je odlučio da se skoncentriše na fundamentalna istraživanja. Već 1912. njegova interesovanja su se usmerila ka proučavanju solarne klime i planetarnim temperaturama. Na osnovu svojih naučnih istraživanja razvio je astronomsku teoriju klimatskih promena na Zemlji kojom je razjasnio tajnu nastanka ledenih doba na našoj planeti. Nakon objavljivanja Matematičke nauke o klimi i astronomska teorija klimatskih kolebanja (1930), u svojoj 63. godini, sublimirao je svoj celokupni rad na matematičkoj teoriji klime i 1941. godine napisao kapitalno delo Kanon osunčavanja zemlje i njegova primena na problem ledenih doba. Široj javnosti najpoznatiji je kao reformator julijanskog kalendara, dok se nadahnuto i posvećenički bavio istorijom nauke i njenom popularizacijom. Za sobom je ostavio i obimno autobiografsko delo Uspomene, doživljaji i saznanja, u kojem je osvetlio doba i društveno-istorijski trenutak kojem je i sam bio svedok. Umro je 12. decembra 1958. godine i sahranjen je u Dalju.

Ime Milutina Milankovića nose krateri na Mesecu i Marsu, kao i jedno nebesko telo. Nagrada Evropskog geofizičkog društva za dostignuća u oblasti klimatologije i meteorologije, koja se dodeljuje od 1993. godine, takođe nosi Milankovićevo ime, a NASA ga je svrstala u petnaest najznačajnih naučnika sveta.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *