Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

SUROVA BORBA ZA FOTELJU

MEĐU petnaest važnih ustanova kulture čiji je osnivač grad, u kojima će direktori prvi put biti izabrani putem javnog konkursa, pored pet pozorišta, nalaze se i Kulturni centar Beograda, Muzej grada Beograda, Dom omladine Beograda, Belef centar, Istorijski arhiv Beograda, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, Muzej grada Beograda, Gradska biblioteka…

Dosadašnjeg urednika programa Kulturnog centra Vesnu Danilović, za mesto direktora predložili su zaposleni. Ona kaže da ne zna zašto čitava priča o konkursu deluje kao „poslovna tajna“.

– Stalno se zaričemo da ovde može da bude drugačije, ali nas stvarnost često demantuje činjenicom da je važnija politička pripadnost, i uopšte, podrška „nekog važnog“, nego profesionalnost i znanje – smatra Vesna Danilović. – Tako se i sama osećam – između vere da se u Srbiji nešto menja, i sumnje u to. Ali, mislim i da bi bilo vrlo zanimljivo analizirati sam tekst konkursa, šta su uslovi i šta se traži od direktora važnih kulturnih ustanova. Jer, toliko je dato „široko polje“, da svako ko je završio bilo koji fakultet može da bude direktor bilo čega.
Kao novog „prvog čoveka“ Doma omladine, grupa građana (među kojima su reditelji Dejan Zečević i Janko Baljak, vajar Mrđan Bajić, glavni i odgovorni urednik lista „Politika“ Dragan Bujošević, teatrolog Ivan Medenica, muzičari Bajaga, Koja, Gile…), predložila je dosadašnjeg direktora, Milana Lučića, i to je jedini kandidat za mesto direktora ove ustanove koji je javno „priznao“ da je u utakmici. Imena drugih kandidata (ako ih ima), za sada su nepoznata, a Lučić smatra „da je u Domu omladine započeo dobar projekat, i da su mu potrebne još četiri godine da bi ga dovršio“.
Ko je sve konkurisao za mesto direktora Belef centra, može samo neprovereno da se licitira, jer je jedini poznati kandidat dosadašnja direktorka, Milica Stojičević.

– Ovu ustanovu vodim od osnivanja, 2004. godine, a s obzirom na rezultat koji sam napravila za kratko vreme, i ovde i u inostranstvu, smatrala sam da imam dovoljno argumenata da tražim još jedan mandat. Pri tom, Belef centar ima samo pet zaposlenih, i ako sam već uspela da napravim tako dobru startnu poziciju, opravdano smatram da bih u naredne četiri godine mogla mnogo više da uradim i na međunarodnom i na domaćem planu, i da tako zaokružim svoju misiju i viziju. Ipak, postoji opšti utisak da se ovaj konkurs, iako javan, odvija pod „velom tajni“. Jer, ako smo „svi na crti“, i ako svako treba transparentno da pokaže koliko zna i šta ume, zašto onda svi kandidati ne mogu da se „pogledaju u oči“ – kaže Milica Stojičević.

Kako „Novosti“ ipak (ne)zvanično saznaju, za petnaest direktorskih fotelja u gradskim ustanovama kulture konkurisalo je ukupno više od pedeset kandidata, iliti „tri na jednog“, od čega je javnosti poznato oko dvadesetak imena. Pobednici „finala“ znaće se do 20. aprila, kada će Skupština grada imenovati nove direktore, a ako je verovati članovima komisije koja svoje predloge daje Veću građana, imena svih koji su „izašli na crtu“ javno će se znati pre toga.

BEZ PROBLEMA
Iza direktorke Istorijskog arhiva Branke Prpe, takođe je, kako se ističe, „stao kolektiv“, a ne jedna politička stranka, dok ona sama smatra da je dosadašnjim radom dokazala svoju stručnost:
– U svetu, da bi izabrali adekvatnog direktora pomažu razne institucije tog tipa, iako nije na meni da govorim o tome. Presudiće nadležni koji imaju referentni sistem za to. Ako smatraju da im kao direktor ne valjam i da im nisam potrebna, nema nikakvog problema.

Izvor: Večernje novosti R. Radosavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *