ŽIVJETI OD POEZIJE

Nebojša Đorđević   Poezija, Vesti

Ima li autora koji si pjesništvom može osigurati egzistenciju?

Zbirke poezije tiskaju se u prosjeku u petsto primjeraka, vrlo rijetko u tisuću; malo je hrabrih nakladnika koji stihove uopće hoće objaviti; autorski su honorari simbolični…

Ne pišu radi novca, ali ipak… - Pjesnici Tomica Bajsić, Ervin Jahić, Ivan Herceg i Damir Šodan (Foto: Marko Lukunić)

Na pitanje poznaje li živućega pjesnika koji može živjeti samo od objavljivanja poezije, Kruno Lokotar odlučno odgovara: “Taj i da se rodio umro bi od gladi”!

Lokotar dobro zna o čemu govori. Iskusan je urednik koji, osim uspješnih proznih biblioteka, u Algoritmu uređuje i onu pjesničku “Na vrh jezika”. Zbirke poezije tiskaju se u prosjeku u 500 primjeraka, a po potrebi, što se, veli Lokotar, dogodilo s knjigom Olje Savičević Ivančević “Kućna pravila” i “Poslanicama običnim ljudima” Marka Pogačara, naklada se povećava. Svježa je iznimka knjiga satiričnih pjesama Predraga Lucića “Sun Tzu na prozorčiću” koja je odmah krenula sa 1000 primjeraka, zbog popularnosti i kultnoga statusa autora. Knjiga se, zadovoljan je urednik, odlično prodaje, postaje pravi hit, a svatko tko je uzme u ruke shvatit će i zašto - čita se od uha do uha.

Nakladnici nerado govore javno o tome koliki su honorari za knjige stihova. U načelu, Algoritam ima fiksne honorare; dio daje kao avans, a poslije cijenu korigira ovisno o prodajnom uspjehu knjige. A imaju li pjesničke knjige ikakve šanse na tržištu?

- Imaju - kaže Lokotar - ali i ne rade se zbog tržišta nego zbog dobre književnosti. U svakom slučaju, ozbiljnu i društveno savjesnu tvrtku neće poljuljati tržišni rizik ili neisplativost poezije.

I VBZ prihvaća taj rizik. U pjesničkoj biblioteci toga nakladnika, koju uređuje pjesnik Ervin Jahić (ujedno, s pjesnikom Ivanom Hercegom, urednik i časopisa “Poezija” i pripadajuće joj biblioteke pri Hrvatskom društvu pisaca), već je objavljeno 10-ak naslova. Dogodine će ih se pojaviti još toliko, uz tri pjesničke antologije. Naklada im je oko 1000 primjeraka, a zna se prodati i više od dvije trećine.

Zbirka rekorderka: “Srebrne svirale” D. Tadijanovića u Školskoj knjizi izlaze 21. put! (Foto: Školska knjiga)

- No, ne ide to bez dobre knjižarske mreže, kakvu VBZ srećom ima - tumači Jahić - ni bez golema, višekratnog, zapravo kontinuiranog truda oko promocije pjesničkih izdanja u široj javnosti. U VBZ-u pjesnik za zbirku dobiva autorski honorar po principu “šest do osam posto bruto od maloprodajne cijene knjige”.

Potpomaže li Ministarstvo kulture knjige pjesama? Lokotar kaže da skromna potpora ide uglavnom za objavljivanje djela etabliranih pjesnika, a “nekoliko se primjeraka i otkupi”. Jahić pak to “nekoliko” precizira: u prosjeku se otkupi 50-ak, rijetko i 100 primjeraka.

Izvor: Večernji hr Mirjana Jurišić



Postavite komentar