Gordana Benić je rođena 1950. godine u Splitu. Diplomirala kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru i završila poslijediplomske studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Splitu – za profesionalni novinarski rad u nedeljnom prilogu za kulturu, Forum, dnevnika „Slobodna Dalmacija“ nagrađena je 2000. godine konzervatorskom nagradom „Vicko Andrić“. Novinski članci, tematski povezani uz Dioklecijanovu palatu u Splitu, objavljeni su u knjizi Godina Sfinge 2004. Zastupljena u različitim pjesničkim antologijama. Članica je DHK-a i Hrvatskog P.E.N.-a.
Objavila:
Soba, 1982; Kovači sjene, 1987; Trag Morie, 1992; Dubina, 1994; Laterna Magica, Nagrada Društva hrvatskih književnika „Tin Ujević, 1998; Balada o neizrecivom, 2003.
PRIPOVJEDAČI IZGUBLJENI U SVEMIRU
Iz kupea usporena vlaka, između ljubičastih zavjesa
još toplih od sunca, Asta je vidjela kako ulicama nepoznata
grada promiču kamioni bez vozača
Pored zamagljene lokve hlada, okupljali se vrapci; iza
kioska s voćem zujali prikriti hladnjaci; sjene se pretvorile u
trkaće pse i ubrzane bicikliste
Zapazila je ženu s lutkom od pleksiglasa kako na
jarkoj svjetlosti pleše poput šišmiša i čelični toranj dizalice na
teretnoj rampi
Iza postera za Circo-Kontiki, s tigrovima koji skaču
kroz plameni obruč, Eva je na zidu uočila natpis: Welcome
Odjednom je iščezla iza ugla i pojavila se u drugoj
tlapnji, tlo samo što nije eksplodiralo pod njezinim petama
U čudnoj preobrazbi stvarnosti, Irisa je tog poslijepodneva
na kosini livade ugledala veliki modri ringišpil s
naslikanim trokrilcima Crvenog Baruna, i streljane poput
terasa od pleha
Već umorna od šutnje posložila trešnje u teglu od
zelena stakla, preko ruba zategla ružičasti stolnjak
Corona, kći trgovca s Levanta, dala se prije tridesete
zazidati u izbu pod krovom renesansnog ljetnikovca
Nadahnuta tamnim zvijezdama sakuplja pijesak
nanesen vjetrom i premješta prah svjetla s jednog na drugi
kraj ćelije; među sjenama na podnim gredama zadivljeno
prati utrke miševa i olimpijskih atleta
* * *
Corona poznaje govor ptica, glasa se golubinje. Ne
hoda već lebdi, lagano uzdignuta nad podnim daskama
O njoj govore: Mogla bi u pustinji pronaći arteški
bunar
Lusila oko gležnjeva nosi kožni remen; na crnu uzicu
nanizala perje, pet šupljih, ptičjih koščica, i kopče dviju
brončanih igala
Čudno glazbalo sastavljeno je od cjevaste golubinje
kosti ossa lunga, kosti s krila ptica hummerus, bedrene ptičje
kosti femur i goljenične kosti tibia
Sve su, do u stotinku milimetra, obrađene pomoću
kružnog satnog mjerača
Fiona je u suton vidjela žene sagnute nad golemim
cvjetovima maka; spuštale se sve niže ogrnute modrim
sjenama. Od tada, kako i priliči, razgovara samo s biljkama
Do Jupiterova hrama stizalo se preko širokog stubišta
na kojem je Tajana ponekad motrila čudne ptice Ho sa
zlatnim pandžama
U sumrak među stupovima od crna granita čula
njihovo kliktanje; tajanstveni je zvuk bio proziran kao svjetlo
ljetne zvijezde ili krijesnice
Voljela je elegične priče nadahnute burnim
događajima iz doba dinastije Kioni Si; vraćaju je u vrijeme
bajke, utvarnih životinja, i demona zarobljene vode
Fabio je znao da na obalama sjevernih mora borave
sitni čarobnjaci: Ana, Filos, Jonas, Andrea i Sonia
* * *
granice istraživača Martusa; premda bi radije na zid objesio
mrtvački vijenac za dušu tog opsjenara; samo se predstavlja
da je Martus, dok govori o neistraženim zemljama i prividom
zatrpava prošlost
Camillo rodom iz Venecije izrađuje nacrte
veličanstvenog izuma u koji će prenijeti tajnu raskošnih skica
automata. Prema tim pomno narisanim kartama opisat će
kretanje svemira, orfički pjev izvora
Njegovo crno kazalište nikada nije završeno; govori
se da mijenja oblik i rasipa se kao pustinja
* * *
Pjero Nanut reče: Vrijeme se ponovo ujedinilo. Na
poklopcima praznih sarkofaga jahači Apokalipse nalik su
žonglerima nad ponorom svijeta
Pomalo tužna svita arhanđela okružena mirisima
trulih dasaka vraća se iz Milana u Trieste
Prije večernje mise, sama u praznoj crkvi, Rosa
Oranza razmišlja o tajanstvu angelusa, hladi se velikom
modrom lepezom s naslikanim ružama
Tamia kao da je začarana; dok prolazi ulicom čuje
žamor dječaka u crnim dokoljenicama; slijede je zboristi s
visoko podignutim bijelim kragnama, koje ih sputavaju kao
čipke od papira
Možda će vas razveseliti vijest; bivši upravitelj pošte
Eugen O. Fortunat pronašao zemnu tvar koja je u stalnoj
šutnji zamijenila Boga
Vjerujete li sagama o zlatnim zečevima koji se
okupljaju na groblju, ili pričama o strašnim štakorima koji sa
sjevera donose kamenje, i u transu izgovaraju kratke stihove
o borbama galskih divova?
Florence se raduje alkemiji oblika, svijetu vedre
znanosti i otkriću filmske vrpce s mitovima koji nasljeduju
Atlantidu
Neka se sruši svijet biljaka penjačica i rasipni mjesec,
katafalk svjetlosti; uzvikne Fabricio
* * *
Čuo je kako bardovi na oblacima pjevaju fantomske
uspavanke: sjetne zmijske epifanije i nebeske koračnice, dok
ocean odvode u dubinu svemira
Baron Felician progovori strašnim, neljudskim
glasom: Eto, njihova moć je varka u omorini. Tamo gore klija
mrak u modrim zrnima, bešumno se njišu vlati tame na
rubovima pješčanih dina
S druge strane doline postojao mistični svijet u kojem
je nebeski svod sastavljen od zrcala; u podnožju brijega Erna
je vidjela engleske stražare kojima David kroz trbuh probada
koplje
Pred poljem koje zovu nova Amerika, Anike,
sklupčana u snu, čini se gubi tijelo. Zajedno s njenim dahom
premještaju se munje, duša joj kavez ispunjen prahom i
zvijezdama
Dea je željela pronaći Hram natpisa u kojem je, poput
oštrice njihala u kineskom kazalištu opsjena, svaki zvuk tanka
crvena crta
Kad je sunce zašlo iza velikog sivog zida, Ajrin se
pretvorila u prozirni zeleni oblak. Ivan je astralnu vožnju
završio teatralno. Otvorio vrata i zakoračio u mrak
Iz podova i drvenih vratnica ishlapjela preostala
vlaga, na drugom kraju terase, zvjezdana maglica, slegla se po
klupama
Nova tehnika kartiranja svemira pokazala je kako su
izgorjele zvijezde postale bijeli patuljci ili crne rupe tamne
galaktike