Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

PROMAŠENI EP SA IZVRSNOM NICOLE KIDMAN

Foto: outnow.ch

Britanska bogatašica dospijeva u australsku divljinu, gdje pronalazi mrtvog muža, pa sama mora povesti golemo krdo stoke na otkup…

Negdje na polovici slavne filmske priče „Moja draga Clementine“ Johna Forda, u divlji grad Tumbstone s poštanske kočije silazi fina, gracilna plavuša s uljuđenog Istoka.

Do kraja filma šerif Wyatt Earp svladat će aktere bezakonja. Plavuša Clementine, međutim, do kraja će filma svladati Earpovu zapadnjačku krutost i pretvoriti ga u gospodina koji zna plesati i ide u crkvu. Iz sinteze divljaka i kulturne žene, pripovijeda Ford, sintetizira se američka nacija.

Divljina sjeverne Australije

U filmu „Australija“ Baza Luhrmanna nacija se također kali iz erotske veze divljeg čovjeka od akcije i plavokose dame. Ovaj put, međutim, plavojka je Engleskinja, divljina nije Wild West, nego sjeverna Australija, a nacija nastala u „državotvornom“ vjenčanju nije američka, nego australska. Luhrmannov film pripovijeda o britanskoj bogatašici koja odlazi u australsku divljinu ne bi li muža preotela ljubavnici.

No, muža nalazi mrtva, a imanje u rasulu, pa uz pomoć Goniča (Drovera) mora odvesti dvije tisuće grla stoke do vojnog otkupa u luci Darwin. Pritom je u toj nakani pokušava spriječiti tipski vestern negativac – lokalni stočarski monopolist Carney. Junakinja i junak u toj namjeri uspiju, ali tada ih u idili zatječe drugi, gori kaštig: rat s Japanom.

Luhrmanov film, ukratko, pravi je „državotvorni film“ u tuđmanovskom smislu. Australija je, po Luhrmannu, sinteza krokodildandijevskog divljaka i engleske civilizacije, a taj par k tomu još ima i posvojeno dijete: malog Aboridžina.

Zanimljivo je u tom smislu uspoređivati „Australiju“ s još jednim filmom o sintezi australske nacije – „Nedom Kellyjem“ Gregoryja Jordana. U (mnogo boljem) Jordanovu bogataši imitiraju engleski životni stil i teže održati kolonijalni odnos. Sirotinja je ona koja je uronjena u prirodu i preko prirode se srodi s novom zemljom. Kod Luhrmanna toga nema: Australija ne nastaje iz grča emancipacije, nego iz vjernosti kruni i vojsci.

Između herojstva i komike

„Australia“ je trebala biti nešto poput starinske, konzervativne epopeje. Neobično je takav projekt vidjeti u rukama Baza Luhrmanna, manirista specijaliziranog za stilizirane, artificijelne kroskulturne filmove poput „Romea i Julije“ ili „Moulin Rougea“. Luhrmann je čovjek koji u karijeri jedva da je snimio kadar izvan studija, a sada je trebao snimiti ep u eksterijeru. No, ako je „Australija“ nešto kao vestern, onda se teško sjetiti vesterna gdje režiser tako zazire od prirode i preferira utočište računarske grafike.

„Australija“ je, ujedno, ep bez epskog junaka. Drover Hugha Jackmana manekenski je nezanimljiv, pa se čini da je šteta što su producenti bili škrti i otjerali Russela Crowea iz filma: s Croweom bi film dobio neku mačo-gravitaciju i uzemljenost u primordijalnu zbilju. Nicole Kidman je zato izvrsna: junakinju Sarah Ashley glumi s finom međunotom između herojstva i komike, i zapravo je rijetka svijetla točka ovog osrednje zabavnog i ne osobito pametnog filma.

Izvor: Jutarnji hr Jurica Pavičić

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *