USKORO FONDACIJA “HAZARSKI REČNIK”

Nebojša Đorđević    Kultura, Vesti

BEOGRAD - Fondacija Milorada Pavića “Hazarski rečnik” biće uskoro osnovana, jer je registracija u postupku,najavio je prof. dr Sava Damjanov koji će biti jedan od predsednika Fondacije kao “duhovni sin” pisca, dok će drugi predsednik biti Pavićeva udovica književnica Jasmina Mihajlović.

Odluka o osnivanju Fondacije, čiji je smisao negovanje književnog nasleđa akademika, istoričara književnosti, pesnika, prevodioca, pisca pripovedaka i romana, pre svega, globalnog hita “Hazarskog rečnika” iz 1984, saopštena je na u četvrtak kraju književne večeri posvećene uspomeni na nedavno preminulog Pavića (1929-2009) u prepunoj Maloj sali Kolarčeve zadužbine.

Damjanov je kazao da je najvažniji cilj Fondacije “dalja afirmacija Pavićeve književne baštine na svim nivoima (naučni, medijski, elektronski, druge umetničke prakse -film,drama, slikarstvo, strip…) i da je ona pravno i finansijski autonomna, a njeni prihodi potiču od pokrovitelja iz zemlje i inostranstva, kao i od samostalnih delatnosti”.

Sedište Fondacije biće u Legatu M. Pavić u Beogradu, a u njenom radu dvojci predsednika će pomagati Odbor sa petoro članova sa srpskog jezičkog područja i šestoro sa drugih, stranih.
Prema programu, Fondacija bi u narednoj deceniji radila na izdavanju Pavićevih Sabranih dela u vidu knjiga i CD formatu i po mogućnosti dvojezično (srpsko-engleski), zatim na organizovanju tri stipendije koje su nazvane po Pavićevim delima.

Jednokratna godišanja stipendija za dvoje mladih slavista, nazvana “Lovci na snove”, davala bi se za rad na književnoistorijskim temama koje su obeležile Pavićev rad ili za radove o njegovom stvaralaštvu.
Stupendija “Unutrašnja strana vetra” bi se davala studenatu ili doktorantu srpske književnosti na novosadskom Filozofskom fakultetu, a za drugu istoimenu bi mogli da konkurišu studenti sa svih fakulteta u Srbiji.

Stipendija” Unikat” podrazumeva jednomesečni studijski boravak u Srbiji stranog umetnika koji bi za to vreme održao više radionica i jedno umetničko veče.

Međunarodna književan nagrada ” Pavić” bi se dodeljivala svake godine 15. oktobra na piščev rođendan u njegovom Legatu i laureat bi narednih dana imao nastupe u Beogradu i Novom Sadu.

Kako je rekao Damjanov, registracija Fondacije je u postupku, a osnivači su planirali da već 2011. prvi put dodele internacionalnu književnu nagradu “Pavić”.

Izvor: Večernje novosti/Tanjug

IZLOŽBA MIKELANĐELOVIH CRTEŽA MLADIĆA KOGA JE VOLEO

Ivan Manojlović    Kultura, Slikarstvo, Vesti

LONDON - Serija crteža koje je Mikelanđelo posvetio mladiću u koga je, kako se veruje, bio zaljubljen izložena je u Londonu. Centralni eksponat je crtež pod naslovom “San” (Il sogno), jedno od remek-dela renesansnog majstora, koje se u vlasništvu galerije nalazi od 1978.

Reč je o nagom mladiću, izvesnom Tomazu de Kavalijeriju, koga iz sna budi duh.

Na izložbi, koja nosi naziv “Mikelanđelov san” (Mićelangelo Dream) posetioci mogu da vide i nekoliko soneta koje je slavni umetnik napisao za Kavalijerija, 17-godišnjeg mladića, u koga se zaljubio pod stare dane.

“To je bilo duboko i ozbiljno prijateljstvo koje je trajalo do Mikelanđelove smrti 1564. godine”, izjavila je za Bi-Bi-Si kustos galerije Stefani Bak.

“Sreli su se u zimu 1532. i Mikelanđelo se ludo zaljubio u Tomaza de Kavalijerija, koji je bio poznat po svojoj neverovatnoj lepoti, lepim manirima i inteligenciji”, dodala je Bak, navodeći da je u vreme nastanka crteža, Mikelanđelo bio “najslavniji živi umetnik svog doba, na vrhuncu karijere”.

Izložba u londonskoj Galeriji Kurto biće otvorena do 16. maja.

Izvor: Večernje novosti/Tanjug

FILM JASMILE ŽBANIĆ ODUŠEVIO BERLIN

Aleksandra Radovanović    Film, Vesti

BERLIN - U okviru 60. filmskog festivala u Berlinu, pred oko hiljadu ljubitelja filma, sinoć je održana svetska premijera filma “Na putu” Jasmile Žbanić.

„Na putu” je nastao u koprodukciji Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Austrije i Nemačke. Glavne uloge tumače hrvatski glumci Zrinka Cvitešić i Leon Lučev, a među njima su i Ermin Bravo, Mirjana Karanović, Nina Violić, Izudin Bajrović…

- Ispunila sam svoju želju da i ovaj drugi film prikažem u Berlinu, mada je drugi film uvek i najteži - rekla je Jasmila, dobitnica Zlatnog medveda na Berlinskom festivalu za film “Grbavica”.

Posle filma “Grbavica” i drugi projekat Jasmile Žbanić ušao je u takmičarski program jednog od najvećih svetskih filmskih festivala gde će se za još jednog Zlatnog medveda boriti sa 19 drugih autora, među kojima su rediteljska imena poput Romana Polanskog.

Sutra će biti održana svečana dodela nagrada na najvećem svetskom festivalu publike posle čega će uslediti i bh premijera filma, 25. februara u sarajevskoj olimpijskoj dvorani “Zetra”.

- Koliko sam srećna i uzbuđena za Berlin, možda sam i više uzbuđena za sarajevsku premijeru. Potpuna mi je nepoznanica i trema kako će sve to izgledati. Nadam se da ljudi neće biti razočarani i da će biti zadovoljena njihova očekivanja - rekla je Žbanićeva.

U filmu “Na putu” stjuardesa Luna (Zrinka Cvitešić) neprijatno je iznenađena kada njen životni partner Amar (i Leon Lučev), kontrolor leta pod privremenom suspenzijom zbog latentnog alkoholizma, odlučuje držati računarske kurseve za decu u kampu vehabija kraj Jablaničkog jezera. Sve ređe s njim ima kontakt, a kada joj dozvole da ga poseti u kampu, već se nazire da je Amar otkrio veru i da je pred novim životnim opredeljenjem.

Film će posve sigurno izazvati i mnoštvo polemika, jer je prvi put na ekranu - i to neverovatno sugestivno - dočaran svet radikalnih muslimana, koji su tokom posljednje decenije preplavili Bosnu i Hercegovinu.

Izvor:Glas javnosti

FRANCUSKA OTKUPILA KAZANOVINE MEMOARE

Nebojša Đorđević    Knjige, Kultura, Vesti

Dva i po veka nakon što je Đakomo Kazanova prognan iz Pariza, slavni venecijanski avanturista vratio se u grad svetlosti, svoj drugi dom, preko svojih memoara koje je Francuska nacionalna biblioteka kupila za 6,8 miliona evra.

Jedini rukopis Kazanovinih memoara, “Priča o mom životu” (Histoire de ma vie), jedan od književnih bisera i “svojevrsna enciklopedija života u 18. veku”, kupljen je od nemačke izdavačke kuće Brokhaus u čijem je posedu bio od 1821.

Donacija “finansijske kuće” koja je tražila da ostane anonimna omogućila je Francuskoj nacionalnoj biblioteci da kupi knjigu od 3.700 stranica koju je čuveni zavodnik napisao na francuskom jeziku između 1789. i 1793.

Francuski ministar kulture Frederik Miteran izjavio je tim povodom da je to “najspektakularnija kupovina koju je ikada obavila neka francuska biblioteka”.

Kazanova je u velikoj žurbi pobegao iz Pariza 1760. godine nakon što je na sebe navukao gnev pojedinih uticajnih ljudi iz okruženja Luja XV zbog zavođenja njihovih supruga i kćerki i niza prevara čije su oni bili žrtve.

Priča o sudbini rukopisa gotovo je isto toliko živopisna koliko i život legendarnog ljubavnika koji je u 73. godini umro u izgnanstvu u Bohemiji.

Od početka 19. veka, širom Evrope objavljeno je bezbroj verzija Kazanovinih memoara koje su uglavnom sve bile usredsređene na njegove ljubavne podvige sa 120 žena i devojaka, uključujući i jednu časnu sestru.

Za originalnu verziju se dugo verovalo da je uništena u bombardovanju Drezdena 1945, ali se kasnije ispostavilo da se nalazi u jednom sefu.

Danas su poznate dve verzije Kazanovinih memoara: cenzurisana, pod naslovom “Memoari Đakoma Kazanove od Sengalta” (1826-1838) i integralna, objavljena 1960. godine u izdanju kuće Brokhaus.

Rukopis sadrži mnoga precrtana imena koje je Kazanova izbacio, zamenivši ih inicijalima, zajedno sa pojedinim škakljivim delovima kada je pripremao rukopis za objavljivanje.

Memoari pružaju redak senzitivni prikaz života u velikim evropskim gradovima u 18. veku.

Kazanovine avanture se čitaju kao što gledamo akcione filmove, sa scenama seksa, iznenadnim obrtima, vratolomnim bekstvima, duelima, poterama i prevarama.

Izvor: RTV/Tanjug

MALI PRIVATNI KONC LOGOR

Nebojša Đorđević    Vesti

Nova knjiga Marka Tomaša

U izdanju sarajevskog Buybooka izašla je nova knjiga pesama Marka Tomaša pod naslovom “Zbogom, fašisti” koju za čitanje preporučuju Faruk Šehić, Predrag Lucić i Olja Savičević Ivančević

Baš u trenutku kada pomislim da je za mene poezija mrtva i nebitna pojavi se knjiga koja me obasja nadom. Knjiga pjesama Zbogom, fašisti Marka Tomaša je njegova najzrelija, i bez ikakve sumnje, njegova najbolja pjesnička zbirka. Začeci ove knjige su bili vidljivi u ranijim Markovim knjigama, i neću pretjerati ako kažem da sam očekivao ovako potpunu, zaokruženu zbirku. Ova knjiga ima u sebi ono što za mene čini poeziju danas, ima tajanstvene sastojke ljudske duše, eho kosmosa, mirisne trave ili pjesmu kao politički iskaz, kao jasan etički stav, i govor o stvarnosti. Posebno me raduju precizne i jasne pjesme koje govore o kompleksnom identitetu, „nepriznatom” od tri be-ha boga i tri be-ha nacije. Identitetu jednog čovjeka, pjesnika, anarhiste i vjernika i ateiste i pagana istovremeno. U ovoj knjizi i hrizanteme su fašisti, a kiša preuzima komandu nad svim stvarima i rastapa tužni i lijepi svijet grada uništenog ratom. Svaka istinita knjiga pjesama našeg doba je lična karta vremena u kojem pjesnik živi, svjedočanstvo i trajni dokument. Nema većeg uspjeha za poeziju.

Faruk Šehić

RANE I SOL MARKA TOMAŠA: Ako još niste upoznali Marka Tomaša, mislim da vam je krajnje vrijeme da to uradite. Pronaći ćete ga u ovim pjesmama, radosnog što je opet stao na prvu liniju obrane tuge. Potražit ćete ga potom, siguran sam, i u “Marku Tomašu” i u drugim starim pjesmama. Jer Marko Tomaš nije čovjek jedne knjige, jedne pjesme, jedne čaše, jednoga grada. Vidjet ćete, čim ga upoznate, da mu je srce smrskano kao kost, i shvatit ćete da je to baš zato što srce Marka Tomaša ne može okoštati. Kao što ni njegovi stihovi ne mogu okoštati. Jer ih piše čovjek neprestano zapitan kako je moguće živjeti i što uopće znači biti živ među tolikim smrtima. Jer ih piše čovjek neprestano zaljubljen među tolikim mržnjama. Čovjek smrtno živ i smrtno zaljubljen. Marko Tomaš. Čovjek koji pred vas iznosi svoje rane i svoju sol. Bez namjere da pjesmama olakša bilo čiji život. Pa tako ni ovaj svoj kojega je samom sebi poštedio da bi ga živio i pisao onako kako to radi Marko Tomaš. Bespoštedno.

Predrag Lucić

U doba non-stop rasprodaje, ideja i ideala kojima dnevno ističe rok trajanja, ne postoji jasnija kontra svim mogućim tiranijama od društveno nekorisnih i subverzivnih radnji kao što su, na primjer, zaljubljivanje ili pisanje stihova. Markova je poezija pokret unutrašnjeg otpora, znak slobode i samim time čin antifašizma. Čitanje i pisanje pjesama jedan je od rijetkih preostalih načina kojima se, makar na jedno popodne, može reći /zbogom/ tiranima. Tomaš to ustrajno radi već godinama, zbog čega se, nažalost, nije smanjio broj fašista, ali se zato povećao broj slobodnih čitatelja na barikadama poezije.

Olja Savičević Ivančević

Marko Tomaš je rođen u Ljubljani 1978. godine. Jedan je od pokretača i urednika časopisa Kolaps i pripadajuće biblioteke. Novinske tekstove objavljivao u BH Danima, Glasu Istre i Feral tribuneu. Poeziju i prozu objavljivao u bosanskohercegovačkoj, hrvatskoj i srpskoj periodici. Pjesme su mu prevođene na talijanski, poljski, njemački i engleski jezik. Živio je i radio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Trenutno živi i radi u Mostaru.

A sada, nekoliko pesama iz knjige Zbogom, fašisti:

SVETAC

Kada sam ga srela
upravo je pobio obitelj.
Sjedio je na zgarištu kuće
izgledajući iscrpljeno.
Toliko je planina udahnuo,
toliko gradova, krvi,
i čitavo jedno jezero
sa gordim labudovima.
Kada govori
sate ispuni kasnonoćni jazz.
Priča o Parizu
i kako je u Barceloni
poljubio hermafrodita,
planirao otići u berlinski ZOO
udaren čarobnim gljivama,
a završio u ulici punoj prostitutki
još luđi, u potpunom očaju.
Tijelo je, u stvari, vječno, ništavno.
Tako i duša graniči sa suncem.
Moj je dragi tako lijep.
Ponaša se kao smrt.

POPODNEVNI ČAJ S ENGLESKOM KRALJICOM

Majakovskog sam
uvijek zamišljao kao spomenik.
Sve što nada mnom čini nasilje
lijepo je i od boga,
jer sam iz ropskog naroda,
trpim i ne trebam utjehu.
Krvoločni anarhist
Peter the Painter
nestao je u noći
ili nije ni postojao.
Ulica Sidney - 1911.
Tianmen trg - 1989.
Palach, čovjek buktinja - 1969.
i ja - 1978.
također žrtva velikog 20. stoljeća.
Trebam se diviti čempresu koji ne krvari,
bezbrižnim djevojkama iz turističkog prospekta.
Ako volim rijeke
trebam ih posjećivati
čak i sivu Thamesu
ili mrtvi Hudson.
Ništa nisam naučio od Majakovskog,
počeo sam ga izbjegavati
kad je krenuo rat,
preko ramena mi je izvirio Trocki
i tad sam u sebi otkrio malog fašistu.
Ljubavi, to što sam te ubio
bilo je iz milosrđa.

POLITIČKI ISKAZ

Koje su velike pjesme mog naroda? I koji je to moj narod?
Koja su brda moje DNA, koje rijeke, šume, gradovi?
Voljeti nije isto što i biti? Jesam li ono što volim?
Što piše na stećcima? Je li to bitnije za moj život
od reklama nad ulazom u novi tržni centar?
Je li povijest moje zemlje bitnija od moje osobne povijesti?
U kojem omjeru se religije miješaju u mojoj krvi?
Ja sam ciganin, svojom voljom. Volim preko državnih granica.
Ovo je politički iskaz. Ja sam masovni ubojica.
Imam snažnu erekciju i jedem previše mesa.

STVARNO SI PRETJERAO, LEONARDE

Ti i ja, Leonarde,
mi smo sitni fašisti,
nešto poput džeparoša.
To je, valjda, poezija,
mali privatni konc logor.
Hajde onda, u to ime,
pozdravimo Hitlera.
Budimo ljubazni prema Staljinu,
ponudimo ga čajem i votkom.
Provest ćemo dan u ugodnom razgovoru,
u sjeni starih zidina,
razmijeniti iskustva;
i ljubav je zločinački projekt.
Znam sigurno nekoliko ljudi
kojima je čežnja uništila život.
Htjeli smo biti tužni poput tebe
misleći da tako
nećemo postati masovne ubice.
A vidi nas sada
samo nam očnjaci još uvijek rastu.
A stari Židov je otkrio Zen,
spokojno sjedi na Mount Baldyju
i pravi se da ne zna ništa o tome.

VIKEND NA MJESECU

Hoće mi netko, molim vas, reći
u kojem je smjeru pustinja.
Mlijeko se suši.
Sve je pijesak.
Vojnik, jablan, samoubojice.
Pas je izgrizao ružu staru 30 godina.
Očekuju da ga vežem na bašti,
razapnem, kaznim.
Poštujem uspravnu samoću svoje žene.
Francuska, Francuska,
miris travnja,
Provance,
brijegovi ispod zelene,
tvoj kruh je bajka
i tvoja udomiteljska ozbiljnost.
Zbogom, zbogom, sitni prljavi fašisti
spremni prodati čast
za dva piva i cigaretu,
za minut dužu noć.
Vi ne volite vaše žene i svoj život.
Vi ste obične pičkice
(oprosti, pičko, ti najdivnije utočište).
E sad, da se vratim na katedralu.
Nitko ne očekuje snijeg.
Brda su kao sudbina, neizvjesna.
Pročitao sam nešto o Majci Terezi.
Behar je raspršen. Jesam li stvarno lud?

Izvor: e-novine.com