Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

STOJAN BOGDANOVIĆ

Rođen je 1944. godine u Velikom Bonjincu. Osnovnu školu i gimnaziju, završio je u Knjaževcu. Studirao je u Beogradu, Parizu i Novom Sadu. Doktor je matematičkih nauka, radi kao redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Nišu. Osnivač je Srpske škole za teoriju polugrupa i suosnivač Niške škole za teoriju automata. Objavio je preko 150 naučnih radova u najpoznatijim svetskim naučnim časopisima. Dopisni je član Ukrajinske akademije tehnoloških nauka.

Poeziju je objavljivao u većem broju listova i časopisa (Polja, Književna reč, Relations,Razvitak, Lumina,Sveske, Slovo…). Zastupljen je u više antologija i zbornika novije srpske lirike. Pesme sumu prevođene na engleski, francuski i rumunski jezik.

Objavio je zbirke poezije Big Ben (1977), Odlazim, a ostaje nejasno (1990), Zna se (1991), Crna rupa (2003), Gospodar (2004).

Pesnik, «probijač šablona», buntovnik protiv otrcanih pretpostavki o svetu i vremenu, prividnih slika o stvarnosti, lažnih ljudskih vrednosti i idolopoklonstva. Oslobođenim jezikom, britkim, ironičnim, ciničnim, gotovo naturalistički grubim, a u isti mah produhovljenim i veoma ljudskim, oslikava «svu jezu i teskobu ljudske egzistencije, blaženstvo duhovnih uzleta, kao i kolektivne, biološke i društvene zanose i slutnje.»

U njegovim pesmama ovaploćena je, gotovo testamentarno i vlastita, porodična priča, ukrštena sa sa mnoštvom sudbinskih linija, čija metafizička komponenta sumira realnost u okrilje iščezavanja, kao potrebu da dosegne, evocira i pečatuje smisao postojanja.

Dominirajuće nadmoćna intelektualnost, izoštrena opservacija i moć ekspresije karakterišu misaoni stav, čiji se intenzitet promišljeno dozira, dok forma pesme ostaje ista, «a mnoštvo bitnih tema, lirski prožetih, stiču punoću simbola, dok se na semantičkom planu ostvaruju kao metafore – ta aura, koja se gusne oko svake priče, kao da je time osvetljena konačna tajna krvi i roda.»

IZVEŠTAJ

Lozanićev mlin više ne melje
iz sela samo se odlazi
stari hrast odsekli su crkvu
nema ko da popravi zvono oglašava
samo mrtve groblje uraslo korov
kupine koprive ispod kojih se
gušteri i zmije teškom mukom
provlače između naherenih
spomenika nema novih crnih rupa
ne zna se poslednji put
kad je neko umro
još manje se zna poslednji put
kad se neko rodio
osim kamenja na groblju
niko više ništa ne pamti
niko ne ide u vojsku
niko se ne ženi
niko nikoga ne dočekuje
istrebili su nas ko cigani vaške
sve su nas pokupili ko čuma decu
niko ne peva u kafani kod švabe
dve glave tri zuba sve ostalo
pojeo je samo jedan zub
vreme sadašnje nema kikotanja
nema trubača u našem dvorištu
osušila se loza mahovina i lišaj
napali crep gde još uvek
ali jedva očitava se
prva srpska fabrika evropskog crepa
nikola g bogdanović
i sinovi
svi sada su na službenom putu
ni gospodar nije tu kao gospodar
ja zamenjujem ih autoritativno
naredio sam berberinu da me ošiša
želim da ličim na sebe
kada budem podnosio ovaj izveštaj

JEBO GA DARVIN

a šta o tome misli otac
koga vode okolo u onom kavezu
ko italijan mečku dok se snebiva
oni iz njegove šire i uže okoline
štrikaju ribarsku mrežu koju je još
petar zabacivao ponad glave dok je nosio
kratke pantalonice svog vrlog pomoćnika
posle marko polo razapeo je žicu duž
kineske granice preko koje su
prenosili barut mastilo i svilu
to posle nazvali su svileni put
nije zabeleženo ni na jednoj karti sveta
gde zdušno su mrsili mandarinu
muda i retke brkove
na kojoj pijaci u severnoj prestonici
kupovali su roza svilu
za gaćice koje je običavao da nosi
otac da nebi svetina otkrila
kako on ima krvavo dupe
crveno majmunsko
jebo ga darvin
je l tako nikola

čarls darvin (1809 – 1882) engleski prirodnjak severna prestonica jeste peking mandarin jeste visoki funkcioner u kini u vreme carevine

marko polo (1257 – 1324) venecijanski putopisac

NIGDE NIKOGA NI OD NAŠIH NI OD NJIHOVIH

razočarani i razulareni
iskopali su negde akov
rakije pili su svi po malo
i po mnogo kad smo se dobrano
napili povadili smo noževe
pištolje i lepo
poubijali smo se pred zoru
sve bilo je gotovo neprijatelji
bili su nam sada neophodni
samo da nas pokopaju
po svim pravoslavnim običajima
kako i dolikuje ali nigde nikoga
ni od naših ni od njihovih


POP I UČITELJ

pokopali smo crkotine
pošli smo do naše crkve
našli smo u žbunju popadiju
sa nekom decom bili su goli
i već odavno su ih napale muve
o popu niko nije znao
ništa da kaže
na jednom glogovom trnu
našli smo njegovu sedu bradu
kao da je pobelela od stajanja
na suncu čak od drugog rata
za onu mnogobrojnu pametnu decu
svi su mislili da je njegova
ili onog vrljavog učitelja
dok nismo ustanovili
na osnovu stidnih dlačica
da nemaju
isti genetski kod

BADNJE VEČE 1991

očekujući na vratima hrama
ljude u kožnim kaputima
sveci su izgledali mudro
lagano obučeni samo je mene
podilazila jeza od pomisli šta smo
dužni sve ostali onima gore
sa balkona sevali su
blicevi dok sam se nameštao
pored svetog georgija
do mene aždaja ponad glave
koplje

BIG BEN

Dođe do dežurnog boga
On je uvede u sobu generalno/g
Zna se
Generalna proba
Brzo su to svršili
Zatim ulazi G direktor
Direkt/oralni razgovor
To dugo traje
I vrlo je D
Posle svega
On je predaje iskusnim savetnicima
Uvode je u posao
I izvode je
Ispit za ispitom
Iskušenja velika
Srećom sve ih je položila
I sad radi kao Big Ben

* * *

opet sam odlučio da pišem
poigravam se sa mašinom
pipkam je
slova nadošla
ispravim parče
i dobro uvežbanim pokretima stavim ga unutra
ispod prsta osećam nije sasvim ravno
i odnekud čujem
tako tako

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *