Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

„ANĐEO ČUVAR“ (odlomak) – Paulo Koeljo

Majstor „Zavere“

Kris je bila iznenađena kada je videla Tuka prvi put – bio je veoma mlad, verovatno nije imao više od dvadeset godina. Živeo je u prikolici koja se nalazila u samoj pustinji, na nekoliko kilometara od Borego Springsa.

– Majstor „Zavere“? – upita ona tiho Paula kada je mladić otišao da donese ledeni čaj.
Ali mladić se vratio pre nego što je uspeo da joj odgovori. Sedeli su ispod platna razapetog s jedne strane vozila koja je služila kao „veranda“.

Pričali su o templarskim ritualima, reinkarnaciji, magiji sufija, o putevima Katoličke crkve u Latinskoj Americi. Činilo se da je momak bio veoma načitan i bilo je zanimljivo posmatrati njihov razgovor – izgledalo je kao da strasno pričaju o nekom veoma popularnom sportu, braneći određene taktike i napadajući druge.
Pričali su o svemu – osim o anđelima.

Kris je dugo pratila razgovor, ali kako su ustali veoma rano, a sunce bivalo sve jače, odlučila je da malo zatvori oči i odrema.
Kada se probudila, glasovi više nisu dolazili sa istog mesta. Njih dvojica su bili u zadnjem delu prikolice.

– Zašto si poveo ženu? – čula je kako Tuk tiho pita.
– Zato što sam došao u pustinju – odgovori Paulo, takođe tiho.
Tuk se nasmeja.

– Propuštaš ono najbolje u pustinji. Samoću.
(„Kakav uobražen mladić“, pomislila je Kris.)
– Pričaj mi o njima – reče Paulo.

– One će ti pomoći da vidiš svog anđela – nastavi Amerikanac.
(Druge žene. Uvek se sve na to svodi – druge žene!)
– One su mene naučile. Ali Valkire su ljubomorne, i teške. Pokušavaju da prate zakone anđela – a znaš i sam da u kraljevstvu anđela ne postoji ni Dobro ni Zlo.
– Ne na način na koji ih mi znamo.

Bio je to Paulov glas. Kris nije znala šta znači „Valkire“. Kroz maglu se sećala te reči kao naziva jedne pesme.

– Da li ti je bilo teško da vidiš anđela?
– Najtačnije bi bilo reći da sam se namučio. Desilo se odjednom, u vreme kada su Valkire prolazile ovuda. Odlučio sam da naučim proces samo kako bih se razonodio jer tada nisam razumeo jezik pustinje, i sve mi je delovalo veoma dosadno.

– Moj anđeo se pojavio na onoj trećoj planini. Bio sam tamo, opušteno slušao muziku sa vokmena. Tada sam potpuno vladao paralelnom svešću. Sada sam se malo opustio.“

(Šta je, kog đavola „paralelna svest“?)
– Da li te je tvoj otac nečemu naučio?
– Ne. I kada sam ga pitao zašto mi nije pričao o anđelima, odgovorio je da su neke stvari toliko važne da moramo sami da ih otkrijemo.
Zaćutali su na trenutak.

– Ako ih nađeš, postoji nešto što će ti olakšati komunikaciju – reče mladić.
– Šta?
Tuk se grohotom nasmejao.
– Saznaćeš. Ali bilo bi mnogo bolje da si došao bez žene.
– Da li je tvoj anđeo imao krila? – upita Paulo.

Pre nego što je Tuk uspeo da odgovori, Kris je ustala iz stolice na sklapanje, obišla prikolicu i našla se ispred njih.
– Zašto insistira na tome da bi ti bilo bolje da si sam? – reče na portugalskom. – Hoćeš da odem?

Tuk je nastavio da razgovara s Paulom, ne obraćajući pažnju na to što je Kris rekla. Pričekala je da vidi da li će Paulo da joj odgovori – ali izgleda da je postala nevidljiva.

– Daj mi ključeve od kola – reče, kada joj je ponestalo strpljenja.
– Šta želi tvoja žena? – konačno upita Tuk.
– Želi da zna šta je „paralelna svest“.

Izvor: Blic Online PREVELI S PORTUGALSKOG:
JOVAN TATIĆ, ALEKSANDRA TATIĆ

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *