Julijana Marinkovik je savremena makedonska pesnikinja. Po profesiji je diplomirani pedagog. Još kao učenica učestvovala je na raznim literarnim manifestacijama i takmičenjima. Ima osvojenu prvu nagradu literrlnog stvaralaštva Udruženja civilnih invalida rata (Bitola), prvu nagradu na takmičenju Omladinskog saveza Makedonije, povodom dana ekologije, dobitnica je i četiri prve nagrade na takmičenju koje je raspisala O.U. „Braća Miladinovi“ povodom školskog praznika. Takođe je dobila prvu nagradu „Semejna paleta“ na Makedonskoj televiziji, a i niz drugih nagrada i priznanja.
Autor je zbirki pjesama „Pepelni snista“ i „Pregratkata na vetrot“. Većinu ovde zastupljenih pesama,sa makedonskog na hrvatski jezik, preveo je zadarski pesnik Duško Babić.
ODA ZA NEŠTO (NE)OBIČNO
Živim
u oslikanim savršenstvima
na stazi od odbačenih istina
netko je progutao jame
staklene zemlje
i hoda po rubu
uspavanih ulica
Nije moguće mjeriti se
s putevima
neobjašnjivog proljeća
nije moguće razdijeliti
mrtvu sjenku od sebe
A mogla sam čvrsto
prigrliti miris
na svojim dojkama
da gledam prašinu
što izrasta pod tvojim koracima
da budem dijete
što vodi ljubav
sa svojom polumjesečinom
da odbacim san
hudog vjetra
Koja su to drevna vremena
što određuju
pohlepu za tvojim hljebom
kao da sad ništa ne znaš
o dva mora
što stradala su od studi
a ovdje si tako često
da podsjetiš na prostor
remeteći tren
moje tišine…
prevod:Duško Babić
PRODAVAČI SNOVA
Oni dolaze
i razmiještaju
ulice
odzivom
tvog poljupca
A tamo netko od pamtivijeka
podiže vodenice
samo da ne zgasne pepeo
između dva ljeta
Oni dolaze i nestaju
kao neisušeni vjetar
ispunjavaju oči
razletjelim pticama
plašeći se da ne padnu u san
noću od umorne zime
Ne, ja ne moram umrijeti
tek toliko da naslutim
trepet vasionske utrobe
Htjela sam samo da ljubim
drevne ognje
prikovane za tvoje ruke
Oni dolaze
i nesebično prodaju
naše sanje
dok netko je
otimao sunce…
prevod:Duško Babić
NA NEBU KOPNO
Glad i tajanstvene staze
razbacujemo prema svjetlosti
iznova za buduća vremena
da bismo ponovili scenu
našeg negdašnjeg razgovora
Naslikat ćemo na primjer
jednu priču za spavanje
u kojoj ćemo ja i ti
zaboraviti
da netko budi snijegove
u ljetnjem uzduhu
Hajde, kažem ti
opravdaj griješne bure
okreni se na
obratnu stranu kruga
da sakriješ
gorku realnost
Budi moje kopno na nebu
u ovo vrijeme
kad golema rijeka
protiče kroz jedan gram zemlje…
prevod:Duško Babić
DOĐI KAD SUNCE SE DODVORAVA SRNI
Htjela sam ti objasniti
zašto sitna je rosa
samo suze kaplja
s nebeske dojke
Ti, dođi kada
bijele galije
poharaju
bezimene vode
Teško je biti nota
izgubljena u
vjetru vasione
sklonjena
u kanonskom muku
svemočnih točaka
Potom maske neka se otkriju
i ovo je možda jedini način
da izustim
prašnjave riječi
u šačicu
istkanog sloga
Ipak, dođi
dođi kad Sunce
dodvorava se srni
neka bude
i na zalazu
kad nečije će se oči
uhvatiti
na prozoru
i pisati
skamenjene duše
Možda će tada iznova
svijet prisvojiti
pritajena čuvstva
Možda ćeš se vratiti
da se poigraš
sa neredom sna
I zar nad nama
priče sliče
na zakopane planine
a srna je prikaza
krhkih suza
univerzuma
i onako sve drugo jalovo je
od lude bujice
mrtvih voda
Zato dođi,
dođi dok
grad samotan
ubija slike
jednog vremena
Dođi i kaži mi
od kojeg neba
da kupim sunca
da se vratim ponovo
u svoje vrijeme
Dođi i orobi
ognjište
moje pjesme
a onda ga prinesi svijetu
da se preslika u luč
prevod: Duško Babić