Ispada da vođa nacista nije samo spaljivao knjige – američki povjesničar pročešljao je ostatke Hitlerove goleme biblioteke.

Njemački filozof Walter Benjamin, Židov koji je domovinu napustio 1932., prije no što su nacional-socijalisti došli na vlast, tvrdio je kako osobna biblioteka predstavlja preciznu mapa vlasnikova karaktera. Vođen tom idejom, američki povjesničar Timothy W. Ryback temeljito je prošao kroz sačuvane primjerke goleme biblioteke Adolfa Hitlera i svoje opservacije objavio u knjizi Hitler’s Private Library: The Books That Shaped His Life. Suvremenici i biografi Hitlera su opisivali kao fanatičnog bibliofila, a nakon ulaska saveznika u Berlin 1945., preko 16 tisuća svezaka razgrabljeno je i rasuto po Europi, Rusiji i Americi. Ryback je svoje istraživanje u najvećoj mjeri temeljio na 1200 svezaka iz Hitlerove biblioteke koji su danas pohranjeni u Library of Congress u Washingtonu.

Hitler je, po Rybacku, bio opsesivan i selektivan čitatelj, ponajviše usmjeren traženju teza koje bi podupirale njegove zločinačke ideje. Volio je pocrtavati i pisati bilješke na marginama, a nisu mu bile strane ni vrlo slobodne interpretacije rečenica njemačkih filozofa Nietzschea i Schopenhauera, kojima je podupirao svoju übermensch uobrazilju. Gotovo polovicu biblioteke činile su knjige o ratu i vojsci, volio je zaviriti i u okultne priručnike, a žeđ za lijepom književnošću gasio je čitanjem Shakespearea (volio ga je više od Goethea i Schillera, tko bi rekao). Ljubav koju mu je otac usadio za avanturističkom literaturom Karla Maya kasnije je prenio na Cervatesovog Don Quijotea i Defoeovog Robinsona Crusoea. Hitler je čitao noću u potpunoj tišini, uz obaveznu šalicu čaja. A među onim što je Ryback pronašao u stranicama njegovih knjiga daleko najbizarnija je dva centimetra duga dlaka pronađena u arhitektonskom priručniku iz 1915. Sumnja se da je pobjegla iz Hitlerova brka.

Izvor: Booksa hr