Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

MARŠAL KAO PRVOKLASNI GLOBALNI „DENDI“

Otvaranje izložbe fotografija javnih pojavljivanja Josipa Broza Tita od 1948. do 1980.

Beograd – U Muzeju 25. maj u subotu, 2. jula, modni stilista Ašok Murti otvoriće izložbu „Zlatni Album – Modne slike predsedničkog para Jugoslavije 1952 – 1968″, čiji su autori Dušica Knežević i Momo Cvijović. Izložba, koja će trajati do 2. oktobra, realizovana je uz podršku Ministarstva kulture, informisanja i informacionog društva i Sekretarijata za kulturu Skupštine grada Beograda i plod je desetogodišnjeg istraživanja fototeke Muzeja istorije Jugoslavije.

Reč je o oko 150.000 fotografija koje prate sva Titova javna pojavljivanja u zemlji i svetu, od 1948. do 1980. godine, a koje ujedno dokumentuju i situacije koje bi se – na osnovu sadržaja – mogle smatrati privatnim. Mnoge od njih su, u stvari, režirani foto dokumenti o nekim segmentima života Tita i članova njegove porodice.

Prema rečima Cvijovića, autora uvodnog teksta u katalogu izložbe, „pregledanje fototeke otkrilo je jednu drugu, paralelnu realnost, potpuno drugačiju od one koja se mogla pratiti i iz medijskih slika 50-ih i 60-ih godina 20. veka“.

– Pred nama su bile istinske modne slike na kojima istaknuto mesto zauzima estetizovano odevanje i izgled, ekvivalent onoga što smo tih decenija mogli da vidimo u svetskim modnim časopisima ili u filmovima Godara, Trifoa, Bili Vajldera, Hjustona i Cimermana – reči su Cijovićeve. On još ističe da, iako su iz današnje perspektive to sasvim bezazlene fotografije, one su bile sklonjene od očiju javnosti onog vremena. Autor se pita, da li je se tako postupalo, ne bi li se baš od te „komunističke javnosti“ sakrio glamur i rasipništvo. On je objasnio da je „Zlatni album“ nastao na tragu tog pitanja kao „portret vladara u zlatnom ramu iz perspektive protokolarnog odevanja predsedničkog bračnog para socijalističke Jugoslavije“.

„Zabranjene fotografije“ bile su čuvane u luksuznim kožnim kutijama u zvaničnoj radnoj sobi Jovanke Broz, ali kada je rezidenciju u Užičkoj preuzeo Slobodan Milošević, kutije su preseljene u Dvorski kompleks u kome kustosima MIJ nije bio dozvoljen pristup sve do 2002. Deo izložbe nazvan „Protokol i etikecija“ donosi fotografije i eksponate kojima se ilustruje ponašanje i odevanje predsedničkog para za zvanične prilike kada su morali da slede protokol ili zemlje domaćina ili onaj koji je bio prihvaćen u SFRJ kada su oni preuzimali ulogu domaćina. U programu posete se obavezno nalazila i napomena predviđenog protokola odevanja: za svečane večere i večernje prijeme muškarci nose frak, a dame dugu haljinu; za predstavljanje diplomatskom koru, posetu Parlamentu i dnevne prijeme muškarci nose žaket, a dame kratku haljinu ili kostim; za nezvanične večere i prijeme muškarci nose tamno odelo a dame jednostavnu haljinu ili kostim.

Deo izložbe „Portret vladara“ donosi ne samo neke od Titovih portreta koje su radili najpoznatiji jugoslovenski slikari već i fotografije koje su dobile zvaničnu saglasnost predsednika da se mogu postavljati u učionicama, poslastičarnicama, na poštanskim markicama, na zidovima nadleštava , kabineta, na značkama… Autori izložbe su tragali za Titovim portretima koji se nalaze u arhivama RTS-a, Tanjuga i drugih javnih servisa, koje su bile „doterane“ da se mogu reprodukovati, ali i one druge sa oznakom „strogi embargo“.

Autor prenosi svedočenje fotoreportera Tanjuga, kojem su strani novinari nudili blanko čekove za fotografiju na kojoj Titu padaju naočare na stepenicama ispred Savezne skupštine, ali je urednica uništila negativ te fotografije.

U delu izložbe posvećenom odevanju Tita i Jovanke u zvaničnim prilikama mogu se videti fotografije koje pokazuju da su oni, iako na čelu socijalističke države, naglašavali da pripadaju visokoj građanskoj kulturi i klasi koja se oseća „kao kod kuće“ u celom svetu.

Jedan segment izložbe posvećen je Titovim uniformama i kako je prvobitna maršalska uniforma iz vremena NOB-a evoluirala da zadovolji različite funkcije i situacije, ali zadržava prvobitno dizajnirani maršalski znak – zlatne povijene i ukrštene lovorove grančice sa petokrakom zvezdom, vezene na crvenoj čoji.

Posebnu pažnju autori izložbe posvetili su Titovim civilnim odelima i detaljima koji su ga činili pripadnikom svetske klase dendija, kako ga je još za vreme Španskog građanskog rata video Salvador Dali. Za Tita se veš i „asesoar“ nabavljao u Trstu, Milanu, Parizu i Londonu, a u njegovoj garderobi se čuvaju sve vrste gospodskih odela predviđenih za predsednika-džentlmena i njegove protokolarne funkcije.

Prva klasa za prvu damu

Pošto se izložba bavi periodom od udaje Jovanke za Tita 1952. do 1968. deo izložbe posvećen njenoj garderobi otkriva da se ona, lepa, mlada i vitka, odevala u skladu sa modnim trendovima na zapadu, ali je garderoba ručno šivena po meri, od vrhunskih prirodnih materijala, veoma atraktivnih boja i tekstura. Jovankina odeća je izrađivana u čuvenom modnom salonu Klare Rotšild u Budimpešti i kod Žuži Jelinek, poznate zagrebačke modne kreatorke. Pretpostavlja se da je više modela za nju poručeno iz radionica pariskih kreatora Diora, Balmaina, Balenciaga i drugih.

Izvor: Danas K. R.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *