Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

NAJBOLJI FILMOVI I POZORIŠNE PREDSTAVE 2011.

Kraj godine je vreme kada su svi mediji opsednuti različitim top-listama najboljeg i najgoreg iz prethodne godine. Kulturna rubrika Novog magazina odlučila je da u sledeća dva broja objavi liste najboljih ostvarenja iz različitih grana kulture i to po izboru novinara kulturne rubrike Novog magazina.

5 pozorišnih predstava 2011.

Godina 2011. u srpskim pozorištima bila je prilično troma, obeležena nedostatkom sredstava, skandalima vezanim za smene upravnika pozorišta i prilično slabim kreativnim zamajcem. Ipak, i pored teške godine može se izdvojiti pet predstava koje su svojim kvalitetom zasenile ostatak produkcije.

5. „Miljakovac, to jest Novi Zeland“, Jasminka Petrović/Ivana Dimić, režija Marko Manojlović, Malo pozorište „Duško Radović“

Ovo je jedna od prvih predstava koje se bave problemom dece sa invaliditetom i to na teatarski relevantan način. Nije na listi zbog socijalnih razloga već zbog estetskih.

4. „Producenti“ Mel Bruks i Tomas Mihenen, režija Jug Radivojević, Pozorište na Terazijama, Beograd.

Profesionalan, zabavan i tehnički besprekoran mjuzikl sa sjajnim glumcima i nastavljač uspešne mjuzikl tradicije Pozorišta na Terazijama, jedinog muzičkog pozorišta na Balkanu.

3. „Nije stranac, majke mi“ Alber Kami/Bojan Đorđev, režija Čarni Đerić, Pozorište „Boško Buha“, Beograd.

Vrlo dobra adaptacija Albera Kamija, precizno i nadahnuto igrana i strukturalno interesantna. Moderno pozorište bez želje da bude pretenciozno.

2. „Zbogom SFRJ“, Kokan Mladenović, režija Kokan Mladenović, Atelje 212, Beograd

Kritike ove predstave koja je imala premijeru u decembru 2011. bile su raznolike, ali je ovo možda jedina predstava u nizu predstava o SFRJ koja najbolje definiše odnos običnih ljudi prema fenomenu bivše zemlje.

1. „Kukavičluk“ Oliver Frljić, režija Oliver Frljić, Narodno pozorište/ Narodno kazalište / Népszínház, Subotica.

Još jedna u seriji predstava Olivera Frljića o odgovornosti i žrtvama prikazuje umetničku, individualnu i društvenu odgovornost prema bolnim temama iz skorašnje prošlosti na teatarski superioran način.

5 domaćih i stranih filmova

Pošto je prošle godine izašlo samo pet domaćih filmova, teško je sastaviti listu najboljih. Zato je pet najboljih filmova 2011. kombinacija domaćih i stranih naslova koji su distribuirani u Srbiji. Ono što raduje je da su čak tri domaća filma po kvalitetu uspeli da dospeju na ovu listu, a dva strana dopunjuju vrlo dobru godinu za kinematografiju. Ako pozorište nije uspelo da bar malo osvetla obraz srpskoj kulturi, kinematografija jeste.

5. „Hugo“ 3D, režija Martin Skorseze.

Kada se ovakvo ime uhvati u koštac sa 3D tehnologijom rezultat može samo da bude prvi film koji u potpunosti koristi 3D tehnologiju kao dramaturški i narativni osnov filma.

4. „Praktičan vodič kroz Beograd sa pevanjem i plakanjem“, režija Bojan Vuletić

Prvi srpski film rađen u 3D tehnologiji na prvi pogled je pitka melodrama snimljena za strano tržište kao dramski upriličena razglednica razuzdanog hedonističkog života u Beogradu. Međutim, vrlo suptilan obrt govori potpuno drugačiju stvar o emocionalnim i ljudskim odnosima u Srbiji.

3. „Parada“, režija Srđan Dragojević

O ovom filmu je sve rečeno. Najgledaniji film godine sa 300.000 gledalaca i jedini način da Srbima predstavite ljudska prava i njihovu homofobičnu prirodu.

2. „Tilva Roš“, režija Nikola Ležajić

Najmoderniji srpski film koji izgleda kao američki film s kraja devedesetih godina. To više govori o srpskoj kinematografiji nego o filmu, ali „dogma“ fotografija koja daje utisak kao da je film kućni video i suptilnost priče kroz koju se nenametljivo prikazuje odrastanje na groblju srpske industrije, u Boru, dižu standard stilske, vizuelne, metaforične i dramaturške egzekucije srpske kinematografije.

1. „Tiranosaur“, režija Pedi Konsidin

Odlična socijalna drama sa elementima trilera o iskupljenju. Ovaj film je na prvom mestu samo zbog toga što predstavlja domaći zadatak za nezavisne srpske filmske autore što se tiče stila, metafore i naracije. A persiflaža Pitera Malena, tumača glavne uloge, autentičnija je i od dramske verovatnosti lika.

izvor: Novi magazin /Ivan Jovanović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *