BEHIJA “BIBA” SARAČEVIĆ - Izbor iz poezije

Nebojša Đorđević   Dijaspora, Poezija

Behija - Biba Saračević, rođena je 08.10. 1958. godine u Bijeljini. Poeziju piše od svoje devete godine. Živi sa porodicom u Austriji. Kako kaže, bavi se onim što voli i ima neiscrpan izvor,koji vodi u jednom smeru, da i dalje piše!

TI SI ZALUTAO

 

Danas me upita

prolaznik slučaja,

reci mi:

-Na šta ličim?-

 

Kad zubima vučem

radost iz srca,

kad na hranu kretnji

i oblika, potrčim

sa želudcem u očima?

-Šta vidiš?-

 

Šta mi gmizi uz

modre vijuge,

pa u snovima mi

duša krvari?

Ko mi koči put do srca?

-Kako ti zvučim?-

 

Iza pastelne boje

kamena, oslikavam se

praskozorjem. Obavijam

se vjetrovima šutnje.

Isprazan koračam

u neosvjetljen dan…

 

Sobom okrenut

prema ogledalu,

vidim -nikoga-..

Reci mi zašto?

 

Razjarenim jezikom,

odgovorih mu:

U dohvatljivoj ljepoti,

-Ti si zalutao!-

 

BOSNO MOJA

 

Zlatni zraci zalaska

sunca, miluju čelo

moje domovine…

 

Ljubim predivne

predjele daljine,

i pod sjenkom srca

ćutim tebe-Bosno moja…

 

Žuboreći u tebi,

tečem u našu sudbinu.

Moje ruke, ko dva krila,

pružam ti iz dalekih daljina.

 

Ti ih nježno primaš,

i dušom me u sebe skrivaš.

Iz tebe se rađa sunce,

iz tvog osmjeha i noć sija.

 

Bosno moja, ponosom

i ljubavnom melodijom

umotana….

Kako mi sretno bujaš

nabreklim željama…

 

Spuštam čežnju

u tvoje krilo,

pokrivam je sa par

kapi tišine…

 

Osluškujem cvrkut

tvojih poljubaca,

i sanjam te, stanovnice

moje duše.

 

TI NE ZNAŠ DA VOLIŠ

 

Molim te,

povuci me za

ruku zaborava….

Pomiluj moju noć

u praznoj haljini..

 

Poljubi eho

mog osmjeha,

pokupi ranjene riječi,

istinu čekanja

i ostatak mog

stradanja…

 

Odlazi iz moje

glave, iz moje krvi,

koja me boli.

Ako te se sjetim,

mislima ću da te

grebem…

 

Vrati mi postojanje

od bisernog osmjeha,

vrati mi odjeću, od mog

zlatnog tkiva.

UKRALI MI KLJUČEVE

 

Ukrali mi ključeve,

a ja se bavim

svojom ulogom.

Ma kako zvučalo,

sve je nabijeno

smislom…

 

Čisteći prostor

u sebi,

ispod gomile

pepela,

nađoh ključeve od

dva važna organa.

 

Otključah jedan

i slobodih, sve

neisprićano

neizgovoreno

nedosanjano..

 

Otključah drugi

i otkrih blago

u svom biću…

Najljepši Božiji dar;

srce za drugoga…



Jedan komentar na “BEHIJA “BIBA” SARAČEVIĆ - Izbor iz poezije”

  1. emir Kaže:

    odlicno

Postavite komentar