DUŠKO BABIĆ - Izbor iz poezije

Nebojša Đorđević   Poezija

Duško Babić rođen je u Zadru, 12.09.1960. Tu je završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao ekonomiju na Zagrebačkom sveučilištu. Osnovna umetnička preokupacija bila mu je oduvek muzika, pa je uz komponovanje počeo pisati tekstove, ali bez velikih pretenzija da to prezentuje javnosti, zbog preokupacije drugim obavezama i poslovima. Pojavom interneta i olakšane mogućnosti umetničke i društvene komunikacije, počinje objavljivati pesme na stranicama facebook-a, gdje je s vremenom prihvaćen kako kvalitetan pjesnik, s velikim brojem objavljenih pjesama, i ponudama da se one objave u obliku knjige, na kojoj trenutno radi.

PREPISIVANJE

 

Ime si mi ostavio čovjeka

neuk o putu nauk da mnijem

od minulih stoljeća

dal’ mlijeko je poteklo za njega

sa dalekih zviježđa

il’ mu rosa prve jutarnje magle

umivala u oku misao slijepu

da ima biti rođen sam od sebe

i bez sjemena

rukom slučaja spleten iz krljušti ribe

i latica cvijeća

miris da ga vodi želje

kad se probudi

protivu boli oštre u nosnice

ženi da ljubi tijelo noseće

za djecu iz raja

postelju toplu od paperja

prvi je čovjek već znao

vješto sviti

slovom svetog sna

gdje od slavnog je oca

na čelo sina

sva ljubav u beskraj

prepisana.

 

 

KOLOS

 

Praskozorje

iskova kolosa

ćuteć jalovost

umišljajem

bezbolnog idola

za korak iglen

oštar šiljak

u petu mu zarije

i prije Ahileja

tuđer sila bješe

da led

i vatru mu sestru

klinom svijetlećim

u kulu himere

zabode

ter i Homer

obnevidješe

(a ti gledaj

kud ići ne smiješ).

 

KOME ZVONI?

 

Ušio si me

u komad kože

dao mi oči

srce i malo uma

za kruženje po svijetu

ja niti lud niti svjestan

kud me vodiš

gazio sam bos kotlinama

gorio u grotlima

kušao ljubav

bez opomene

uronjen u ulje

vrelije od žudnje

uzdizao te kroz mirise

svjetlo danje

i tratinčice

hramove zidao i gradove

do u vrh čelika

spajao mostovima

tle o tle

preko dalekih mora

ukivao dušu u metal

da mi bude zvono

na srušenoj katedrali.

(Jesmo li oduvijek

ja i ti

bili tako sami?)

 

HOTEL “ŽIVOT”

 

Sutra ću se probuditi stariji za jedan dan

u hotelu “Život” na pet katova

sa pet zvijezdica

izgrađenom u obliku svečane torte

(arhitekt je dobio

za to remek-djelo arhitekuture

mnoga priznanja i nagrade

između ostalih i infarkt)

probudit će me sobar

udarcima metalnim predmetom po vratima

gospodine ovo nije vaša soba

molimo vas da se što prije

izmjestite u prize…

 



Jedan komentar na “DUŠKO BABIĆ - Izbor iz poezije”

  1. Svetlana Pešić Kaže:

    Dobar pesnik, već sam ga imala prilike čitati, jasnog, konciznog, modrenog iskaza, “sopstvenog glasa”. Zaslužno na ovom dobrom mestu.

Postavite komentar