Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

TAJNA BROZOVIH DNEVNIKA

Tito u frizerskom salonu (Igalo, 1978)

Za Titovog života nije se ni šaputalo, a kamoli glasno pričalo, istraživalo i pisalo o tome ko je kome 1948. zbilja rekao „istorijsko ne“ – Tito Staljinu ili Staljin Titu

U vreme vladavine Slobodana Miloševića, pojavljivao se u Beogradu, povremeno, grafit: „Bravar je bio bolji“. Ova pošalica trebalo je da sugeriše da se u eri Josipa Broza Tita živelo bolje. U biografiji „najvećeg sina svih naših naroda i narodnosti“, koji je vladao Jugoslavijom tri i po decenije, mnogo je nepoznanica. Deo ovih enigmi otkriva nam knjiga Pera Simića i Zvonimira Despota „Tito – strogo poverljivo“ (arhivski dokumenti), koju je objavio „Službeni glasnik“, u biblioteci „Svedoci epohe“.

Teško je u novijoj istoriji sveta, kažu autori, naći ličnost o kojoj se više pisalo, a manje znalo od doživotnog predsednika bivše Jugoslavije. U više od 900 knjiga, koje su o Titu objavljene do kraja njegovog života, do najsitnijih detalja opisano je sve što čitaoci ne moraju da znaju, a malo ili nimalo ono što bi ljudi kojima je vladao trebalo da znaju. Znali su kako su se zvali njegovi omiljeni konji i psi, pudlice i papagaji, ali ne i kad je Tito stvarno rođen, postoji čak 15 različitih datuma njegovog rođenja.

Svakodnevno se pisalo i govorilo o njegovoj izuzetnoj ljubavi prema radničkoj klasi i komunističkoj partiji, slobodi i pravdi, pionirima i omladini, demokratiji i ljudskim pravima, svim jugoslovenskim narodima i narodnostima, miru i nesvrstavanju, lovu i prirodi, pčelama i pticama, domaćim i divljim životinjama, filmu i muzici; prema celokupnom čovečanstvu, čak i o boji Titovih očiju i o njegovim snovima, ali ne i o tome kad i ko ga je primio u Komunističku partiju Jugoslavije, preko koje će Tito 35 godina neprikosnoveno vladati Jugoslavijom. Još manje se znalo kad ga je Moskva zaista dovela na najvažniju funkciju u njegovom životu, funkciju generalnog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, o čemu je Tito, u raznim prilikama, izneo najmanje 16 različitih verzija. A ponajmanje se znalo kakvu je ulogu kao „mali Staljin“ imao u staljinističkim pogromima u Sovjetskom Savezu, u kojima je mrak progutao sve njegove konkurente za titulu generalnog sekretara CK KPJ i, gotovo, polovinu članstva njegove partije, oko 800 jugoslovenskih komunista.

Ni za Titovog života, ni posle njegove smrti, nije se znalo da njegov provizorni ratni parlament, zvani Antifašističko veće narodnog oslobođenja Jugoslavije, 1943. u Jajcu, uopšte nije imao kvorum kada je donosio svoje „istorijske odluke“. Kada je ukidao državno ustrojstvo međunarodno priznate i legitimne Kraljevine Jugoslavije, birao Tita za šefa privremene jugoslovenske vlade i proglašavao ga za prvog i jedinog maršala Jugoslavije. Za Titovog života nije se ni šaputalo, a kamoli glasno pričalo, istraživalo i pisalo o tome ko je kome 1948. zbilja rekao „istorijsko ne“, Tito Staljinu ili Staljin Titu. Kako je posle iznenadnog razlaza sa svojim moskovskim pokroviteljem stao pod kišobran „Velikog brata“, koji će do kraja Titovog života biti garant integriteta Jugoslavije i njegovog opstanka na vlasti? Ko je zbilja dao ideju za formiranje pokreta nesvrstanih, indijski premijer Džavaharlal Nehru ili Tito, kako je tvrdila službena jugoslovenska istoriografija?

Zbog politike, zbog očuvanja vlasti, Tito se odrekao i svoje dve zvanične supruge. Prva, Ruskinja Pelagija Belousova, bila je u Rusiji neosnovano uhapšena, a druga, Johana Ana Kenig, devet meseci ranije, na jednom insceniranom moskovskom procesu, bila je osuđena na smrt i streljana. Prvu je optužio da „mrzi i kvari“ svoje rođeno dete, njihovog sina Žarka, a za drugu, koja je bila ljubav njegovog života, rekao je: „Ona predstavlja veliku mrlju u mojoj partijskoj karijeri“.

U knjizi „Tito – strogo poverljivo“, autori su sakupili najzanimljivije nepoznate i manje poznate dokumente iz svih faza Titovog života. Tu su, najpre, podaci o školovanju Josipa Broza, ekskluzivni podaci o njegovom učešću u Prvom svetskom ratu, njegovoj prvoj ženidbi u Rusiji i jedno dramatično, dosad nepoznato pismo, koje mu je uputila njegova prva supruga Pelagija Belousova. Čitaocima se stavlja na uvid 26 poverljivih i strogo poverljivih dokumenata, koji rasvetljavaju najmisteriozniji period Titovog života, njegove skrivene moskovske godine, od 1935. do 1938. Objavljuje se i kolekcija reprezentativnih, uglavnom nepoznatih dokumenata iz Drugog svetskog rata. Tu je i jedan detaljni, izuzetno zanimljivi izveštaj Titove tajne policije, OZN-e o stanju u njegovoj vojsci, o snazi OZN-e, koja je bila starija od zakona, ali i dokumenti o Titovim i Kardeljevim vezama sa tajnim sovjetskim službama i zakulisnim pripremama procesa Dragoljubu Mihailoviću.

Knjiga nudi i najzanimljivije dokumente o formiranju pokreta nesvrstanih i o njegovom raslojavanju, ali i brojne dokumente o Titovim platama i povišicama, o visini njegovih deviznih dnevnica za brojna putovanja u inostranstvo i dečijim dodacima koje je primao ne samo za sina Aleksandra – Mišu, već i za dvoje unučadi, Josipa i Zlaticu, za koje je deda više od 15 godina primao dečje dodatke pored njihovog živog oca, Titovog sina Žarka. Dati su i novi dokumenti o studentskim demonstracijama 1968, o borbi između Edvarda Kardelja i Aleksandra Rankovića za Titovog naslednika. Među mnoštvom novih činjenica, nalazi se i dokument o tome kako je republički sekretar za unutrašnje poslove Srbije za Titove potrebe uhodio srpsko rukovodstvo. Prvi put se objavljuju i dokumenti o Titovoj neuspešnoj nominaciji za Nobelovu nagradu za mir, o gubljenju poverenja u JNA među Slovencima i Hrvatima, o privilegijama i zloupotrebama saveznih funkcionera i kako je Tito za putovanja u inostranstvo primao devizne dnevnice „prve vrste uvećane za 200 odsto“.

Pri kraju knjige su dokumenta koja govore o tome da je 1979. u SFRJ zavladala „apsolutna stagnacija“, da zemlja „rasprodaje svoju supstancu“, da je dospela „na ivicu bankrotstva“, a tu je i nekoliko dokumenata najvećeg stepena poverljivosti o tome kako je 1980. i 1981. nekoliko puta provaljivana najveća tajna Titove Jugoslavije – tajna njene odbrane od eventualne ratne opasnosti. U prilozima knjige objavljuje se integralni tekst Titovog tajnog dnevnika (vođenog od novembra 1950. do februara 1951) i ekskluzivne beleške o Titovom razlazu sa suprugom Jovankom Broz.

———————————————-

Tito – tajna veka

Prethodna knjiga Pera Simića „Tito – tajna veka“, koja se prošle godine pojavila istovremeno u Beogradu i Zagrebu, prodata je, do sada, u tiražu od 47.000 primeraka, a u Sloveniji i Makedoniji još oko deset hiljada. Knjiga se prevodi na poljski i bugarski.

Izvor: Politika Zoran Radisavljević

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *