Kundera kao prljavi prokazivač, Günter Grass kao prokleti SS-ovac i na kraju – Ernest Hemingway kao ruski špijun.
Ne tako davno čitav svijet moralizirao je nad postupcima nekog Milana Kundere za kojeg je češki tjednik prigodnog imena Respekt, a nakon što im je to dojavio jedan povjesničar, ustvrdio da je bio prljava špija i STB-u, tajnoj službi državne sigurnosti, prokazao zapadnog agenta Dvoračeka koji je završio na teškoj robiji u trajanju od četrnaest godina. Doduše, priča je nedugo zatim pala u vodu kad je dokazano da uopće nije bilo riječ o Kunderi, koji je uostalom i sam bio konstantnom metom čehoslovačke obavještajne službe, no koga više briga. Sam Dvoraček, koji je poslije izdržane kazne pobjegao u Švedsku oporavlja se od moždanog udara i tvrdi da zna tko ga je prijavio i da to nije bio Kundera, već prijateljica iz djetinjstva, Iva Militká. Ona je, pak, oduvijek sumnjičila vlastitog muža, Miroslava Dlaska koji je umro 90-ih. Kasnije je, rekosmo, ispalo da je to istina, odnosno da zapadnog agenta Dvoračeka nije 1950. izdao slavni pisac, nego upravo Kunderin kolega s fakulteta Miroslav Dlask, koji je to prije smrti i priznao povjesničaru književnosti Zdeneku Pešatu. No, šteta je učinjena, Češka se, prije otkrića piščeve nevinosti, digla na noge u osudi Kundere za kojeg su oduvijek znali da je pokvareni gad, mrzitelj svega češkog, obični nikogović i wannabe Francuz. Uostalom, priče poput ove danas uopće nisu rijetke.
Sjetimo se samo napada na Güntera Grassa za kojeg su vrli povjesničari iskopali da je bio SS-ovac, nakon čega je po nobelovcu osuta takva paljba iz svih medijskih oružja kakva nije zabilježena još od posjeta Jean-Paul Sartrea stanovitom zatvoreniku Baaderu. Čak je bilo i poziva da se Grassu retrogradno oduzme Nobelova nagrada. Prije nekoliko dana svijet je obletjela vijest da je jedan drugi nobelovac, Ernest Hemingway, bio ruski špijun. Tu senzacionalnu vijest donose John Earl Haynes, Harvey Klehr i Aleksandar Vasiljev, profesori prestižnog američkog sveučilišta Yale, u knjizi Spies: The Rise and Fall of the KGB in America, koja se ovih dana pojavila u tamošnjim knjižarama. Autori se pozivaju na obimnu arhivsku građu KGB-a koju su imali prilike proučavati. Prema tim podacima, koje ipak nisu mogli iznositi van i za čije postojanje osim tvrdnje autora nema nikakvih dokaza, Hemingway je 1941. godine došao u kontakt s agentom NKVD-a koji je vrbovao pisca netom prije njegova famoznog puta u Kinu. Hemingway je dobio kodno ime Argo. No prema dostupnoj arhivskoj građi Ernest Hemingway alias Argo svojom špijunskom vještinom nije nimalo impresionirao sovjetske agente te nije dobio nikakav zadatak niti je za KGB pribavio ikakvu vrijednu informaciju, tako da je s piscem kontakt prekinut krajem 40-ih.
No, i ovi objavljeni podaci, doduše bez ikakvih materijalnih dokaza, bili su dovoljni američkim medijima za kampanju diskreditiranja pisca kao običnog pijanice i suludog i nemoralnog ekscentrika, ili, u najboljem slučaju, kao pisca koji je na potpuno krivi način htio doći do materijala za vlastite tekstove.
Nikoga zapravo nije previše briga da je isti taj Hemingway, za vrijeme boravka na Kubi, zapravo bio špijun zloglasnog Hooverovog FBI-a. Naime, nedavno objavljeni dokumenti pokazuju da je pisac bio vrbovan da nadgleda ‘neimenovane faktore’ u Havani te da je bio plaćen iz specijalnih fondova američke ambasade da prati simpatizere nacista na Kubi. Hemingway je, pod blagoslovom američke ambasade, organizirao cijelu jednu malu špijunsku organizaciju da prati moguće nacističke radnje na otoku. Hemingwayeva špijunska organizacija, pod imenom The Crook Factory, sastojala se mahom od piščevih partnera u opijanju i drugova po oružju iz španjolskog građanskog rata. Papa Hemingway je u tu svrhu kupio i brod i u megalomanskom naletu napunio ga velikom količinom automatskih pušaka, eksploziva, pištolja i kojekakvih ostalih smrtonosnih naprava i redovno sa svojim pripitim špijunskim prijateljima odlazio na špijunska krstarenja po Karibima u potrazi za njemačkim podmornicama. No umjesto da otkrije nacističke aktivnosti, Hemingway je otkrio nešto po američke vlasti još opasnije. Otkrio je američke veze s političarima Batistina korumpiranog režima i ljudima poput šefa tajne policije, kao i kriminalne radnje američkih korporacija i mafije te je shvatio nivo korupcije na Kubi. Godine 1944. odlazi s Kube, a od tada FBI naziva američkim Gestapom. To je samo jedan od razloga zašto su američke tajne službe pratile pisca do njegove smrti. Hemingway je kasnije namjeravao napisati knjigu o svojim iskustvima s FBI-em nakon čega je Hoover naredio njegovo konstantno praćenje. Paranoični i zaplašeni pisac svojoj je ženi i prijateljima tvrdio da ga neprestano prate i nadziru, na što su ovi mislili da je čovjek potpuno poludio. Uplašeni i paranoični Hemingway 30. studenog 1960. prijavljuje se u kliniku Mayo u Minnesoti, i tvrdi doktorima da ga konstantno prate. Nakon petnaest seansi elektrošokovima Hemingway gubi pamćenje te ostaje bez mogućnosti daljnjeg pisanja. Drugog srpnja 1960. Ernest Hemingway puca sačmaricom u svoja usta, na što većina njegovih sunarodnjaka sliježe ramenima i tretira kao posljednji ekscentrični postupak ekscentričnog pisca i novinara. Povijest se ponavlja.
Izvor:Booksa Neven Svilar