Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

MARŠAL JE DUGO STRPLJIVO POZIRAO

U zimu 1947-48. godine, slikar Paja Jovanović, sa grupom jugoslovenskih slikara, pozvan je da portretiše J. B. Tita, a tada je imao 88 godina

Portret J. B. Tita koji je uradio Paja Jovanović

Vršac – „Ove godine zimsko doba sam lepo proveo, radeći u Dvoru portret Maršala. Baš mi je milo što su, nastojanjem Branka Šotre, i mene Srbina pozvali na tu utakmicu, mada su način tog konkursa i način portretisanja, bili apsurdni. Bilo mi je simpatično Maršalovo strpljenje, kojim se podčinio tom dosadnom sedenju. Lepa, baš dvorska ponuda, zakuska, vina, likeri, rakija i kafa, činili su da sa zadovoljstvom odlazim na Dedinje, a za mene kao čiču, bila je to lepa razonoda.“

Ovako je u svoj dnevnik zapisao svoje utiske o portretisanju J. B. Tita Paja Jovanović (1859-1957), jedan od naših najvećih slikara, kome ove godine odajemo počast obeležavajući 150 godina od njegovog rođenja. U zimu 1947-48. godine, slikar je pozvan da sa grupom jugoslovenskih slikara portretiše maršala, a tada je imao 88 godina.

Paja Jovanović je ostavio za sobom ne samo značajna, već i brojna dela. Bio je vrlo plodan umetnik, ovekovečio je mnoge istorijske trenutke, ali i rođake, poznate ličnosti, duhovnike, krunisane glave, vojnike, trgovce, bankare… Bio je profesionalac koji dobre poslove nije odbijao, a od slikarstva je i dobro živeo. Dvorovi su se otimali oko ovog našeg slikara. Likovnu akademiju završio je u Beču, a car Franja Josif ga je, kažu, obožavao. Posebno je voleo njegove portrete. Čak petnaest puta zahtevao je da srpski slikar dođe kod njega na dvor i bogato ga nagrađivao. Jedan portret cara Josifa je krasio dvorac u Šenbrunu.

Nekoliko puta slikao je i Aleksandra Karađorđevića i kraljicu Mariju. Jedan od portreta jugoslovenskog monarha, u prirodnoj veličini urađen je 1930. godine, a čuva se u Apoteci na stepenicama, delu Gradskog muzeja u Vršcu.

Veliki srpski umetnik je deo stvaralaštva posvetio aktu i portretima žena, čija ga je lepota uvek iznova impresionirala pa čak i podsticala na duhovite komentare. Dešavalo se da umetniku „zapadne“ da portretiše i po koju manje lepu ženu, što se na platnima, kasnije, nije primećivalo, zahvaljujući umešnosti portretiste i odnosu prema lepšem polu.

Ikona „Sveti Nikola spasava dva osuđenika na smrt“ krasi Sabornu crkvu u Vršcu (Foto J. Danilović)

Malo je poznato široj javnosti da je Paja Jovanović rado i često koristio likove svojih bližnjih i omiljenih, slikajući poznate istorijske događaje, ili ikone. Tako je lik svoje majke, Ernestine (Francuskinja, rođena Deot), bez koje je ostao u svojoj sedmoj godini, preneo na ikonu „Majka Angelina“, koja krasi zid Saborne crkve svetog Nikolaja u Vršcu, zajedno sa ikonom „Sveti Nikola spasava dva (hrišćanska) osuđenika na smrt“. Ove ikone su pre dve i po decenije isečene iz ramova i ukradene, a nekoliko godina kasnije, inspektori Interpola su ih pronašli na jednoj evropskoj pijaci, pa su ubrzo vraćene i restaurisane.

– Među malobrojnim platnima koje je Paja Jovanović poklonio rodnom gradu su i ove dve ikone, urađene 1927. godine. Uz njih je i tekst posvete: „U spomen materi Ernestini, njena tri sina: Paja, Svetislav i Milan“, kaže istoričar umetnosti, Dragana Kuručev, kustos Gradskog muzeja u Vršcu.

Dobrotvornoj zadruzi „Srpkinja“, u sadašnjoj Sterijinoj ulici 13, poklonio je kuću, za prvo dečije obdanište u Vršcu. Godinu uoči Drugog svetskog rata, Vršac ga proglašava počasnim građaninom, a tada je Jovanović već poznati slikar i van granica države.

Zanimljivo je da je Jovanović, na zahtev tadašnjeg patrijarha srpskog, g. Georgija (Brankovića), primio narudžbinu da naslika seobu Srba pod Arsenijem Čarnojevićem. Trebalo je da se slika velikog formata „Seoba Srba“, izloži u Ugarskoj povodom 1.000 godina postojanja ove države, 1896. godine, na Milenijumskoj izložbi. Patrijarh, međutim, nije bio zadovoljan urađenim, iako je Jovanoviću njegov lik bio inspiracija za lik Arsenija Čarnojevića. Patrijarh je zahtevao da se desni deo slike, na kome su žene, deca, stoka i ostali detalji, zameni vojnicima-ratnicima, koji bi izgledom nametali zaključak o spremnosti Srba da granice Zapada brane od prodora islama. Jovanović nije, međutim, stigao, promena na slici je obavljena, ali tek nakon zatvaranja izložbe.

„Obišao sam Krajinu i Liku i nisam video kuću bez „Seobe Srba“ i „Krunisanja cara Dušana“. Na ovim slikama su se vaspitavale generacije Srba“, kaže Nikola Kusovac.

Fantastične cene slika u inostranstvu

Urednik TV serije RTS-a „Likovna kolonija“, Vesko Butrić, scenarista filma o Paji Jovanoviću, kaže da se pre realizacije ovog projekta, nametao utisak da se o Paji Jovanoviću sve zna, a ubrzo se ispostavilo suprotno.

– Slična situacija je i sa Pajinim platnima, kojih je više u inostranstvu nego kod nas. To je bila jedna od prepreka u toku snimanja filma, jer Srbija nema instituciju koja bi pratila kretanje našeg nacionalnog blaga – kaže Butrić, naglašavajući da cene slika Paje Jovanovića u svetu dostižu fantastične visine.

Tri Jovanovićeve slike su u Australiji dobile vlasnika za oko osam miliona dolara, a u Crnoj Gori su, takođe, tri njegova dela zamenjena za kuću-vikendicu, procenjenu na – četiri miliona evra.

Izvor: Politika Jovica Danilović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *