Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

ZLATNA PALMA HANEKEU

Međunarodni filmski festival u Kanu, 62. put

Film austrijskog reditelja Mihaela Hanekea „Le Ruban blanc“ dobio je Zlatnu palmu ovogodišnjeg filmskog festivala u Kanu. Hanekeov film priča je o zlu i krivici čija je radnja smeštena na početak 20. veka. Govori o lošoj strani represivnog obrazovanja u Evropi. Haneke je već osvajao Zlatnu palmu – 2005. za film „Caće“, a nagradu Cezar dobio je 2007. za najbolju režiju.

Za najbolju glumicu proglašena je Šarlot Gensbur, za ulogu u filmu „Antihrist“, u kome glumi ženu koja je psihički obolela nakon gubitka deteta. Nagrada za najbolju mušku ulogu pripala je austrijskom glumcu Kristofu Valcu za ulogu SS oficira u filmu „Inglorious basterds“ Kventina Tarantina, jedinom američkom od 20 filmova u konkurenciji. Nagradu za najbolji scenario dobio je film kineskog reditelja Lou Jea „Nuits d’ivreše printaniere“. Za najboljeg reditelja proglašen je Filipinac Briljant Mendoza, za film „Kinatay“.

Hit Ledžer poslednji put se „naklonio publici“ pošto je na Kanskom festivalu prikazan „The Imaginarium of Doctor Parnassus“, film u kome je poslednji put glumio, pre svoje prerane smrti u 28. godini života. Ovo fantazijsko ostvarenje, reditelja Terija Gilijama (68), imalo je peh da je Ledžer preminuo tokom snimanja, i da njegova rola nije bila dovršena. „Bila nam je potrebna imaginacija da bi smo završili film“, rekao je Gilijam, za koga je Ledžerova smrt bilo najgore moguće iskustvo, i ako je poznat po problemima na snimanjima.

Umesto da odustanu od daljeg rada na projektu „teškom“ 45 miliona dolara, Gilijam je zamolio trojicu Ledžerovih prijatelja – Džonija Depa, Džada Loua i Kolina Farela, da ga zamene u započetoj ulozi. Pošto sama priča ima u sebi prolaz kroz ogledalo u imaginarni svet (nalik „Alisi u zemlji čuda“), prerađen je scenario i to je omogućilo da Dep, Lou i Farel preuzmu Ledžerovu rolu, i lik provedu kroz tri različita poglavlja. „Zašto trojica? Kako je samo jedna osoba mogla da preuzme Hitovu ulogu. Bio je briljantan glumac. Sve to je bilo jako bitno za mene pošto je reč o njegovoj poslednjoj ulozi“, naglasio je Gilijam, čiji je film, koji je prikazan van takmičarske konkurencije u Kanu, kritika odlično primila.

U delu „The Imaginarium of Doctor Parnassus“, pevač Tom Vejts pozajmljuje glas đavolu, dok je u ulozi Doktora Parnasusa, vlasnika izuzetnog putujućeg pozorišta, Kristofer Plamer. Parnasus sada mora da pronađe način da spase dušu svoje kćerke (Li Kojl), jer je u prošlosti napravio ugovor sa đavolom. Ledžer glumi misterioznog Tomija, koji se priključuje Imaginarijumu, nakon što biva spasen od vešanja. „Parnasus sam ja. To je stari čovek koji želi da ljudi razmišljaju, da dobiju sopstvene ideje, koriste svoju maštu“, kaže reditelj.

Inače, sam Ledžer je molio da mu se dodeli uloga Toma, nakon što je video pripremne skice dok je bio u Londonu zbog snimanja „Mračnog viteza“, u kome je maestralno odigrao lik Džokera, za šta je posthumno dobio Oskara. Film je namenjen svima, „od 7 do 70″ godina, kaže Gilijam i dodaje da je on postao najsrećniji čovek na svetu kada je završio film. „Ili sam srećan ili nesrećan“, nasmejao se Gilijam koji je imao velikog uspeha sa pojedinim delima, ali zato i probleme kao što je to bio slučaj sa „Brazilom“, „Braćom Grim“ i još nedovršenim „Čovekom koji je ubio Don Kihota“. Upravo ovaj poslednji fantastični ep, koji je započet 2000, a okončan samo par dana po početku snimanja, zbog brojnih problema – velikog nevremena koje je uništilo set i bolesti glavnog glumca Žana Rošfora, biće ponovo oživljen početkom 2010. godine.

Drugi film koji je skrenuo pažnju na sebe bila je rumunska komedija – „Priče iz Zlatnog doba“, u okviru „Izvestan pogled“ selekcije, koja prikazuje snalaženje ljudi u ovoj zemlji tokom vladavine Nikolaja Čaušeskua. Reč je o vinjetama petorice različitih reditelja, među kojima je i Kristijan Munđiju, koji se tako vratio u Kan, gde je trijumfovao 2007, dobivši Zlatnu palmu za dramu o abortusu – „Četiri meseca, tri nedelje i dva dana“. Ovoga puta, priče su daleko „lakše“ sa prizivanjem crnog humora, koji je Rumunima pomagao da prebrode nestašice i autoritarni režim. Zapravo, reč je o „urbanim legendama“ koje je nemoguće proveriti i videti koliko su istinite.

„Antihristu“ antinagrada

Završnica Kanskog festivala proticala je u još jednoj kontroverzi oko gotskog trilera „Antihrist“, koji je dobio „antinagradu“, što je ocenjeno kao „pokušaj cenzure“. Film Larsa Fon Trira proglašen je „najmizogenijim filmom od samoproklamovanog najvećeg reditelja na svetu“, kako stoji u objašnjenju Ekumenskog žirija, koji svake godine dodeljuje u Kanu nagradu za fllm sa najviše duhovnih vrednosti. Ove godine to priznanje pripalo je Kenu Louču za „Looking for Eric“, dok je pohvala uručena Austrijancu Mihaelu Hanekeu za „Belu traku“, ali je žiri bio toliko šokiran Fon Trirovim filmom (kao i većina publike koja ga je gledala – četvoro ljudi se na projekciji onesvestilo), da je osetio potrebu da reaguje. Predsednik žirija, rumunski sineasta Radu Mihaileanu, u saopštenju je napisao da je Fon Trir sugerisao svojim filmom kako „žene treba da budu spaljene na lomači kako bi muškarci ponovo uzdigli glave“.

„To je glupava odluka koja prosto poziva na cenzuru, skandalozno je što dolazi od ekumenskog žirija na čijem čelu je jedan sineasta“, žestoka je reakcija direktora festivala, Tijerija Fremoa.

„Kučeća palma“ za 3D psa

Pas Dag iz Dizni-Piksarovog 3D crtaća „Up“, ovogodišnji je osvajač „Kučeće palme“. Ova odluka o dodeli nezvanične nagrade, koja u Kanu postoji već skoro deceniju, nije nikoga iznenadila, jer su kuce iz filma „Up“ bili favoriti od samog starta festivala. U svakom slučaju, pred ne tako velikom grupom poštovalaca ovog priznanja, među kojima je bilo i četvoronožaca, jednom članu Pikasorvog tima uručena je nagrada – dijamantska ogrlica sa ugraviranim – „Kučeća palma“. Ove godine žiri je dodelio i „Kupu srama“, filipinskom filmu „Kinatay“, zbog prikazivanja kuce koju udaraju kola.

Izvor: Danas V. Todorović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *