Edinova čudesna lutnja tankoćutno prati pjev četvero poznatih pjevača, Stinga, Andreasa Scholla, Renee Fleming i Kaliopi Bukle
ZAGREB – Nakon golemog uspjeha albuma „Labyrinth“ Edin Karamazov diljem Europe upravo promovira svoj najnoviji CD „The Lute is a Song“.
Vrlo smjelim repertoarnim odabirom Karamazov ponovno širi izvedbene mogućnosti barokne lutnje, i to u dvjema vrlo zahtjevnim, novijim gitarskim skladbama (Leo Brouwer: „Paisaje cubano con rumba“ i Carlo Domeniconi: „Koyunbaba“).
Orguljska skladba na lutnji
Začudna uvjerljivost arhaične lutnje u domeni suvremene gitarske literature posljedicom je glazbeničke erudicije ovog virtuoznog lutnjista, vrsnog obrađivača, ali i majstora improvizacije.
Od osam odabranih skladbi jedino je Zambonijeva Sonata (1718.) izvorno skladana za lutnju, dok je sve drugo rezultat obrada i transkripcija, ali i autorskih intervencija samog Karamazova.
Svoje izvedbeno i aranžersko majstorstvo Karamazov podjednako cjelovito iskazuje i u vlastitoj obradi Bachove Tokate i fuge u d-molu. Nakon slušanja ovog suptilno osmišljenog recitala postaje sasvim jasno zašto je Karamazov – uz svog velikog učitelja Hopkinsona Smitha – najtraženiji lutnjist današnjice!
Osim što i sama po sebi „pjeva“, Edinova čudesna lutnja ovdje tankoćutno prati raznolik pjev četvero poznatih pjevača. Sting se, dakako, predstavlja s jednom vlastitom pjesmom, dok nas profinjeni kontratenor Andreas Scholl očarava Davidovom arijom iz Händelova oratorija „Saul“.
Glasovno blistava i silno sugestivna sopranistica Renée Fleming u svojoj potpunoj poistovjećenosti s tragičnim skončanjem Purcellove kartažanske kraljice Dido doista može izmamiti i pokoju zbiljsku suzu…
Jedinstvena Makedonka
A kad se opet mirno prepustimo ushićenosti apstraktnom glazbenom ljepotom, najednom će nas duboko potresti i stara makedonska pjesma „So maki sum se rodila“; ta ispovjedna balada smjerno je otpjevana jednim izvanvremenskim ženskim glasom, koji prodire u samu koštanu srž…
Posrijedi je makedonska pop-diva Kaliopi, koja se i u ovom biranom pjevačkom društvu ispostavlja bogomdanom pjevačicom: kakav li je to samo glas, kakav legatissimo, kako podatno fraziranje, kakvi filigranski melizmi?!… U popratnom komentaru ovoga izdanja Karamazov je napisao: „Uvijek sam nastojao da mi lutnja pjeva, no kad bih bio pjevač, jedino bih želio – pjevati poput Kaliopi!“ Naš bezrezervni supotpis Edin Karamazov dobiva i za pjev svoje lutnje i za pjevanje jedinstvene Makedonke Kaliopi Bukle.
Izvor: Jutarnji hr Zlatko Madžar