Čuveni italijanski dirigent govori zašto se želi ponovo vratiti u Sarajevo…
Jedan od najslavnijih i najeminentnijih dirigenata današnjice maestro Rikardo Muti (Riccardo) nastupio je u Sarajevu poratne 1997. godine, dirigirajući čuvenim orkestrom Milanske skale. Dvanaest godina kasnije odlučio se vratiti u Sarajevo.
Naime, 13. jula u dvorani Zetra bit će održan, kako je već u Rimu najavljeno, spektakularni koncert slavnog maestra s orkestrom i horom „Maggio Musicale Fiorentino“, čime će organizator ovog događaja Ravena Festival proslaviti 20 godina, a kamere televizije RAI prenijeti u cijeli svijet.
Ekskluzivni intervju sa Rikardom Mutijem uradili smo u Rimu, nakon pres-konferencije, na kojoj je, uz ministra kulture Italije Sandra Bondija i umjetničku direktoricu Ravena Festivala, inače dirigentovu suprugu Kristinu Macavijani Muti (Cristina Mazzavilani), italijanskim novinarima predstavljen sarajevski koncert „Putevi prijateljstva“, koji je svake godine od 1997. do danas održavan u drugom gradu.
Ideja za ovaj koncert potekla je upravo od Vas. Šta Vas je potaknulo na povratak u grad koji i danas pamti Vaš i nastup Milanske skale?
– Mislim da je nakon toliko godina važno vratiti se u Sarajevo kako bismo potvrdili naše emocije prema Sarajevu koje smo imali 12 godina ranije. Sve je počelo u Sarajevu, ovaj naš put prijateljstva. Tako da je Sarajevo simbol onoga što smo radili u drugim gradovima s problemima i teškim situacijama. Mislim da je pravo vrijeme da dođemo u Sarajevo i ponovo potvrdimo naše prijateljstvo. To je zapravo jedna vrsta potvrde.
Vaša supruga je nedavno boravila u Sarajevu i bila, kako nam je tada rekla, iznenađena pozitivnim promjenama. Imate li Vi neka očekivanja?
– Vidjet ću kad dođem i radujem se što ću doći. Jer, koncert u Sarajevu je jedno od najdubljih i najživljih sjećanja u mom umjetničkom životu. Čak i u privatnom, mada ja generalno ne govorim o svojim privatnim osjećanjima.
Šta sarajevska publika može očekivati od Vas i Vašeg orkestra 13. jula?
– Prošlog puta smo došli sa Milanskom skalom, a ovoga puta dolazim sa orkestrom i horom „Maggio Musicale Fiorentino“, što je jedan od najvažnijih festivala i teatara u Italiji. To je bio moj prvi teatar, postao sam muzički direktor „Maggio Musicale Fiorentino“ 1968. godine. Tu sam napravio svoj solistički debi. Dakle, u pitanju je drugi orkestar i drugi hor i oni su jako dobri.
Program koji sam s Milanskom skalom izvodio u Sarajevu, sjećam se, bio je baziran na Betovenovoj (Beethoven) „Eroici“ i to je bila neka vrsta prepoznavanja heroizma ljudi iz Sarajeva. I zato smo odlučili da ponovo sviramo istu simfoniju. Ovo nije ponavljanje programa, nego je ova simfonija vrlo simbolična. Ona je 1997. izazivala osjećaje tuge i nade, a danas, pošto je Sarajevo ponovo rođeno, siguran sam da će potaknuti osjećaje heroizma.
Koncert će biti održan dva dana nakon godišnjice genocida u Srebrenici. Među učesnicima koncerta bit će i hor djece iz Srebrenice. Da li na taj način želite prenijeti poruku i o Srebrenici?
– Poruka koju nosimo generalno, u Sarajevo, Jerusalem, Istanbul, Bejrut je univerzalna. Poruka je za svakoga u svakom trenutku i na svakom mjestu. Sve što je vrijedno naše namjere, ljubavi i prijateljstva, uključeno je u ovaj koncert.
Vaš koncert su podržali najviše državne instance, italijanski predsjednik, ministar za kulturu, s jedne strane, i član Predsjedništva i svi nivoi vlasti u BiH. Da li to znači da ovaj kulturni događaj uspostavlja i dobre odnose između ove dvije zemlje?
– Također, mislim da će u Sarajevo na koncert doći ministar vanjskih poslova Italije. Prijateljstvo je i prijateljstvo između dvije zemlje, a ono nudi nadu i za prijateljstvo u svijetu, što je mnogo teži cilj za postići. Mi smo išli zemlju po zemlju. Sarajevo je najvažnije u našem dugom putovanju i to je razlog zašto sam se odlučio vratiti. Sjećanje na taj koncert će ostati sa mnom do zadnjeg dana mog života. Zbog ljudi, atmosfere, osjećaja nade, očiju ljudi koje nikad neću zaboraviti.
Tako mi je drago da ću se vratiti i da ću ovoga puta vidjeti kako se ljudi smiju. To ne znači da ću ja uraditi nešto posebno, ali sam veoma ponosan da smo među prvima došli vama i rekli: Mi smo vam prijatelji.
Godine 1997. „Dnevni avaz“ je kulturnim događajem proglasio upravo Vaš koncert sa Milanskom skalom. Čuvate li naše priznanje?
– Naravno da ga imam još uvijek, zašto bih ga odbacio. Važno mi je isto onoliko koliko je koncert bio važan svim posjetiocima koji su te večeri bili s nama.
Vi nastupate u najprestižnijim muzičkim i opernim centrima. Ima li razlike u nastupu pred publikom u Parizu, Londonu, Njujorku i Sarajevu, naprimjer?
– Razumijem na šta mislite. Zaista nema. Muzika je svugdje važna. Ja nikad ne razdvajam koncerte niti ih rangiram po nekoj važnosti. Naprimjer, nije tačno da u Londonu, Njujorku ili Beču sviram sa više entuzijazma. Muzika koju sviram je radi muzike i ljudi. Sarajevo je dio zemlje koja je vrlo muzikalna svakako. Ako je koncert u Njujorku ili Abraski ili Ajovi, manjim gradovima, za mene je potpuno iste važnosti.
Ne sviram drugačije u odnosu na važnost grada. Za mene je svaki čovjek važan. Inspiracija je uvijek ista. Ponekad u manjim mjestima, u kojima ljudi ne hodaju s nosom uvis, gdje su jednostavniji i žele čuti muziku i dobiti poruku, znamo svirati bolje.
Izvor: Dnevni Avaz Anila GAJEVIĆ