Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

ENIO MORIKONE VEČERAS U BEOGRADSKOJ ARENI

Proslavljeni italijanski kompozitor Enio Morikone zatvoriće večeras (20) Deseti gitar art festival u Beogradu – nastupajući u Beogradskoj areni sa simfonijskim orkestrom „Roma Sinfonietta“, kao i s Akademskim horom „Obilić“ pod dirigentskom palicom Darinke Matić-Marović. Arena će ugostiti 200 vrhunskih muzičara, koji će skoro dva sata izvoditi neke od najpoznatijih muzičkih tema za kultne filmove Dobar, loš, zao, Misija, Nesalomivi, Bilo jednom u Americi…

Poseban deo koncerta biće posvećen gitari, a solista Roberto Fabri, zajedno s orkestrom, premijerno će izvesti delove Morikoneovih kompozicija originalno pisanih za proslavljenog violončelistu Jo-Jo Maa, dok će drugi solista na gitari biti Karlo Markione, jedan od najboljih evropskih gitarista nove generacije i predavač na uglednom Konzervatorijumu u Mastrihtu. Posebne vokalne deonice pripašće priznatoj solistkinji – sopranu Suzani Rigači, dobitnici prestižne nagrade „Marija Kalas“, dok će omiljena maestrova pijanistkinja, virtuozna Gilda Buta biti solistkinja za klavirom.

Od četvrtka, ulaznice za Morikoneov prvi beogradski koncert mogu se nabaviti sa specijalnim popustom od 20 procenata, saopštila je Beogradska arena, a prenosi Tanjug. Popust „povodom Dana zaljubljenih“ važi za sve vrste ulaznica kupljene isključivo na blagajni Beogradske arene, dok se karte od 1.500, 2.500, 3.500 i 4.500 dinara, kao i VIP ulaznice od 9.000 dinara mogu kupiti u Bilet servisu i preko internet sajtova Eventima i Tiketlajna.

Morikone se proslavio filmskom muzikom za špageti vesterne zemljaka Serđa Leonea, a kasnije je ne samo obogatio italijansku filmsku muziku radeći s najvećim režiserima, već i stekao ime diljem sveta. Francuska mu je nedavno dodelila Legiju časti, tako da će Morikoneu večerašnji koncert biti prvi otkako je primio prestižni orden. Kao kompozitor je pet puta nominovan za Oskara, da bi 2007. dobio počasnog Oskara „za veličanstven i višestran doprinos umetnosti filmske muzike“. Morikoneove kompozicije su lane na albumu We All Love Ennio Morricone obradili Springstin, „Metallica“, Herbi Henkok…

Kao dirigent, Morikone je imao priliku da rukovodi najvećim svetskim orkestrima, poput Filharmonijskog orkestra i hora milanske Skale, Orkestra Rimske opere, Londonskog simfonijskog orkestra i Nacionalnog orkestra Španije. „Njegovi retki nastupi spadaju među vrhunske kulturne događaje, što potvrđuje i prošlogodišnji nastup u sali Generalne skupštine UN, prilikom svečane inauguracije generalnog sekretara Ban Kimuna“, poručuju organizatori Gitar art festivala.

Direktor festivala Boško Radojković kaže da je Morikoneov nastup na Gitar artu bio ugovoren još pre dve godine, ali su „veliki rizici i stalna borba za budžet“ manifestacije uslovili da se saradnja ostvari tek sada – na jubilarnom izdanju smotre. Morikone će odsesti u predsedničkom apartmanu hotela „Interkontinental“, a u Beograd stiže privatnim čarter letom. Druga velika zvezda ovogodišnjeg Gitar art festivala jeste Sting, koji je pred Beograđanima nastupio 8. februara.

Od avangarde do „špageta“

Morikone je studirao trubu, kompoziciju, horsku muziku i horsko dirigovanje na Akademiji „Santa Cecilia“. Pod uticajem Džona Kejdža, godinama je stvarao muziku avangarde. Oni koji sebe vezuju za tzv. ozbiljnu muziku, sve ove godine nisu bili u mogućnosti ili, jednostavno, nisu želeli da odaju priznanje nekome ko zarađuje stvarajući muziku za vesterne. Ali s vremenom je stizalo interesovanje i prihvatanje…. Morikone je komponovao i aranžirao muziku za preko 500 filmova i TV produkcija. Pisao je muziku za špageti vesterne „Za šaku dolara“ (1964), „Dobar, loš, zao“ (1966), „Bilo jednom na Divljem zapadu“ (1968), „Velika tišina“ i „Moje ime je niko“ (1973), a skorije partiture su mu za filmove „Stvar“ (1982), „Bilo jednom u Americi“ (1984), „Misija“ (1986), „Nedodirljivi“ (1987), „Cinema Paradiso“ (1988), „Lolita“ (1997)… Dobitnik je pet nagrada „Anthony Asquith“ – za filmsku muziku. Godine 2007. dobio je počasnog Oskara. Morikone je komponovao i preko stotinu „nefilmskih“ dela, među kojima se ističu „Frammenti di Eros“ (1985), „Cantata per L’Europa“ (1988) i „Il Nulla Divino“ (2007).

Izvor: Građanski list EGL

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *