Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

LJUBAV JEDNE KURTIZANE

59. Berlinski festival

Izvrsna Mišel Fajfer u „Šeri“ Stivena Frirsa, konvencionalna priča u nekonvencionalnom filmu „Suze radosnice“ Mičela Lihtenštajna i žena u ubilačkoj misiji u crnotalasnom „Katalin Varga“ Pitera Striklanda
Ljubav jedne kurtizane

Mišel Fajfer kao kurtizana Lea u filmu Stivena Frirsa „Šeri“

Berlin, 12. februara – Ona je već u godinama kada se zbog nesavršeno zategnute kože troši veća količina parfema, no njena pojava još uvek oduzima dah džentlmenima iz visokog pariskog društva – iz perioda bel epoka, kada su kurtizane bile slavljene zbog lepote i sposobnosti da uvesele ali i unište slavne muškarce.

Heroina ove priče- zanosna Lea de Lonval, uviđa da joj se karijera bliži srećnom i zahvalnom kraju, ali će njen duševni mir i zadovoljstvo postignutim poremetiti iznenadna pojava 19-godišnjeg sina nekadašnje velike rivalke. Jer, Lea je dama koja zna sve vrste ljubavi osim iskrene i prave. A upravo će takva ljubav iznenada doći da bi pokvarila baš sve.

Ovo je, ukratko, priča iz veoma zabavne period-drame „Šeri“, britanskog majstora režije Stivena Frirsa, koji nikada ne snima isti film dva puta, a njegova sposobnost da uvek bude nov i drugačiji, jedna je od retkih pojava na velikom svetskom filmskom nebu. I u „Šeri“, koji je i inače potpuno drugačiji (komercijalniji) od svega do sada viđenog u glavnom programu 59. Berlinala, dolazi do izražaja potpuna Frirsova posvećenost likovima- njihovom karakteru, emocijama, najdubljim željama i strastima, ali i njegov nepogrešiv osećaj da oko sebe okupi prave saradnike i iz njih izvuče ono najbolje.

Zbog ovog Frirsovog umeća, doprinosa snimatelja Darijusa Konđija, čija kamera hvata svaku promenu raspoloženja, kostimografkinje Konsolate Bojl, čije je oko „uhvatilo“ svaki detalj na kostimima epohe, majstorija scenografa Alena Mekdonalda i kompozitora Aleksandra Despla, čija nostalgična, melanholična i romantična muzika izvrsno dočarava epohu, film koji je inače rađen prema „tankoj“ prozi Kolet, autorke salonskih francuskih „ljubića“, postao je moćan, sa svim potencijalima hita nastupajuće sezone.

Posebno poglavlje je Mišel Fajfer u ulozi Lee koja se bori da zadrži dostojanstvo dok se suočava sa godinama, poljuljanom taštinom i svešću o nemogućoj ljubavi. Fajferova je toliko sjajna da ceo film pripada njoj (za ulogu u Frirsovim „Opasnim vezama“ pripala joj je nominacija za Oskara). Pamtljivi su i Rupert Frend u ulozi neodgovornog mladog Šerija što će Lei slomiti srce, i Keti Bejts u ulozi otrovne madam Pelu, Leine konkurentkinje iz mladosti i Šerijeve majke…

Serijalu filmova u kojem su glavni junaci žene, u ovogodišnjem takmičarskom programu pridružili su se i američki film „Suze radosnice“ Mičela Lihtenštajna i mađarsko-rumunski film „Katlin Varga“ britanskog reditelja Pitera Striklanda.

Lihtenštajnove „Suze radosnice“, sa Parker Pozi i Demi Mur u ulogama sestara, ispostavio se kao krajnje nekonvencionalni film na inače konvencionalnu temu – ponovno okupljanje porodice izazvano demencijom ostarelog roditelja. Individualističkim pristupom pričanja priče koja je uvek na ivici uvrnutosti ali i nepredvidljivosti, Lihtenštajn otvara prostor za nadrealistički performans glavne junakinje Džejn (Parker Pozi), čiji je najveći problem izbegavanje svega što ne voli i nemogućnost suočavanja sa realnošću života, ali i za svu toplinu „pratećeg vokala“ – sestre Lore (Demi Mur) koja u porodičnoj drami stoji čvrsto na zemlji. Sasvim dopadljivo.

Britanski reditelj Piter Strikland, u svom mađarsko-rumunskom koprodukcijskom filmu „Katalin Varga“, ide u sasvim drugačijem pravcu – u pravcu artističkog film noara, na tragu nekih od klasika nekadašnjeg istočnoevropskog filma. U najkraćem, ovo je ruralna tragedija, stilski staromodna, takozvani film „žena u misiji“ sa kafkijanskom pričom o tome kako nasilje rađa nasilje. Naslovna junakinja (tumači je Hilda Peter) je žena koju će muž oterati iz kuće kada sazna da je njihovo dete plod njenog silovanja. Putujući sa sinom po oblastima Karpata, Katalin usput ubija svoje silovatelje, a reditelj je vodi, slikajući usput veličanstvenu prirodu u sudaru sa represivnim aparatom moći, pokazujući kako u istom svetu figuriraju i patrijarhalna tradicija i sva blagodet moderne tehnološke ere. Pretenciozno.

Van konkurencije, u paralelnim programima, prikazana su i dva američka biografska filma. Jedan je višestruko već nominovan za Oskara – „Milk“ Gasa van Senta, istinita priča o Harviju Milku, političaru i gej aktivisti, čiji lik tumači Šon Pen, a drugi je muzički film „Notorius B.I.G.“ Džordža Tilmana juniora, priča o crnom gangsteru i reperu Kristoferu Bigiju Valasu, poznatom i po nadimku Notorijus.

IZVOR: POLITIKA Dubravka Lakić

———————————————–

Prve festivalske nagrade

Današnji i sutrašnji berlinski dan biće posvećeni filmovima rediteljskih legendi Tea Angelopulosa, Andžeja Vajde i Koste Gavrasa. Iako festivalu još nije kraj, direktor Diter Koslik već je pred javnost izašao sa vešću da je ove godine prodao 270.000 ulaznica i da su aktivnosti na Evropskom filmskom marketu bile veće nego na prošlom festivalu, a svi smo ovde videli da baš nije tako!

Poznate su i prve festivalske nagrade. Žiri za dodelu „Zlatnog medveda“ za najbolji kratkometražni film, u čijem je radu učestvovala i prištinska glumica Arta Dobroši, za najbolji film proglasio je „Molim te reci nešto“ mladog irskog reditelja Dejvida O’Rajlija…

Izvor: Politika

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *