Posljednje dvije decenije, iranska kinematografija na međunarodnoj sceni je imala i ima veoma aktivan i konstantan tok rada i djelovanja. Blistavošću radnika iranske kinematografije na festivalima širom svijeta došlo je i do analize faktora koji su doveli do tog stvaranja mnogobrojnih uspjeha. Pored velikih kvaliteta i mogućnosti iranskih filmskih radnika, bogata iranska kultura i tradicija ali i poslanica koju ima islamska revolucija su predstavljeni najznačajnijim faktorima ovog uspjeha. I trenutno je iranska kinematografija, kao jedna napredna kinematografija, nastavlja sa svojim uspjesima, tako da smo svjedoci prisustva mnogobrojnih istaknutih filmova iranske kinematografije na međunarodnim film festivalima. Radnici u okviru iranske kinematografije, posljednjih nekoliko godina, svojim velikim trudom, su uspjeli ostvariti velike rezultate u domenu trgovine svojih ostvarenja i na taj način se pokazati i profitabilnom granom industrije.
Gospodin Piter Heri Rist, dekan Fakulteta za kinematografiju Univerziteta Kankordija i univerzitetski profesor na kanadskim univerzitetima, jednom prilikom je ukazao na stanje kinematografije u Aziji ali i direktnoj i velikoj ulozi iranske kinematografije na lokalna i svjetske kinematografska kretanja, te je rekao: „Tokom posljednjih 20 godina, iranska kinematografija je ostavila veliki uticaj na svjetske kinematografske tokove. Ja lično, azijsku kinematografiju smatram pjesničkom i filozofskom, jer postojanje vrsnih i istaknutih pjesnika, poput recimo Omera Hajjama, ali i bogate tradicije koju posjeduje perzijski jezik, pokazuje mnogobrojne naprednosti i ja sam zaista optimista, kada je riječ o napretku azijske kinematografije.“ U nastavku je dodao i to da je „glavni razlog velikog uticaja iranske kinematografije na svijet filma, zapravo velika iskrenost. Ova kinematografija u sebi sadrži i bogatu i tešku kulturnu tradiciji, hranu i običaje.
Abbas Arrat iz Turske, član sudijskog žirija na Međunarodnoj konferenciji za nacionalni dokumentarni film, govoreći o azijskog kinematografiji i karakteristikama iranske kinematografije je rekao: „Svi azijski filmovi, iako su snimljeni na osnovu jednog određenog dijela i da nisu posjedovali teme koje su veoma važne za zemlju, a to je da je ova kinematografija vjerna svojim istočnjačkim vrijednostima i kategorijama. Međutim ono što mene veoma plaši jeste velika suklađenost sa pojedinim isfahanskim timovima, odnosno prihvatanje velikog uticaja kojeg posjetioci dobijaju tek nakon mjesec dana.
Pored ovihe riječi, iranska kinematografija zauzima i posebno važno i uticajno mjesto među kinematografijama azijskih zemalja. Iranski filmski radnici su osvrtanjem više na drutšvena, porodična ili pitanja djece uspjeli učiniti važne korake koji će na koncu rezultirati procvatom i velikim uspjehom na svim nacionalnim i većini inostranih film festivala. Usmjeravanje velike pažnje iranske kinematografije na duhovna i vjerska pitanja jedan je od razloga koji su iranskoj kinematografiji dali mnogo uspjeha u svijetu.
Gospodin Sudir Nandgankar, kritičar i stručnjak za kinematografiju iz Indije je ujedno i sekretar azijskog film festivala „Treće oko“ koji se održava u Indiji. Govoreći o sve većim kinematografskim uspjesima azijske kinematografije je istakao: „Mi se ne smijemo ograničiti na ono što nas okružuje. Reditelji i producenti moraju obratiti više pažnje na pojedine svjetske teme. Kao što je to učinio Medžid Medžidi sa filmom „Djeca neba“. Mi smo veoma zadovoljni što smo ova trend u Indiji počeli ekranizacijom upravo ovog kinematografskog ostvarenja gospodina Medžidija. Film „Kiša“, također reditelja Medžida Medžidija smo ekranizirali duže od 12 sedmica, a postepeno ćemo to učiniti i sa drugim filmskim ostvarenjima azijskih reditelja. On je prikazao poseban talenat i veliku stručnost koja postoji u iranskoj kinematografiji i na nama je da taj talenat predstavimo cijelom svijetu. Njegove jednostavne ruke imaju dobar metod za prezentiranje različitih tema filmskoj publici.“
Drugi po redu film festival „Azija i Pacifik“ je okončan prvih dana novembra i gospodin Reza Nadži, glumac u filmu „Pjesma vrabaca“ je dobio nagradu za najbolju mušku ulogu. Ovaj film festival je ustanovljen prošle godine i svake godine ima za cilj da pokaže podršku azijskim kinematografskim radnicima, a ima i konačni cilj da se predstavi kredibilnim film festivalom, poput Oskara u SAD-u. Ovaj događaj iz tog aspekta može dati veliku nadu i elana svim radnicima ove industrijske grane u Aziji i regionu Pacifika da će se jednoga dana pretvoriti u snažnu branu pred nadiranjem kinematografskih ostvarenja iz Holivuda i drugih američkih industrijskih centara kinematografije, te toj kulturnoj invaziji zapada na istok. Cilj ustanovljenja ovog film festivala jeste ukazivanje dovoljno pažnje kulturnoj raznolikosti i različitim metodama stvaranja filskih ostvarenja u različitim zemljama Azije i Okeanije. Prema riječima stručnjaka, polovina svjetskih filmskih ostvarenja koji se svake godine ekraniziraju u kinima su azijske produkcije, znači iz regiona Azije i Okeanije. Ovaj festival, koji ima veliku podršku mnogobrojnih svjetskih organizacija, poput UNESCO-a, ove godine je ugostio 180 filmskih radova iz 43 zemlje svijeta. Na konačnoj ceremoniji, Reza Nadži je primio nagradu za najbolju mušku ulogu koju je igrao u filmu „Pjesma vrabaca“. Istovremeno sa ovim važnim događajem u svijetu kinematografije, sudije 16. Međunarodnog film festivala u Damasku su najbolju nagradu za mušku ulogu također dodijelili gospodinu Rezi Nadžiju.
„Pjesma vrabaca“ je film koji ja zaista imao veliku podršku filmske publike. Radnja filma govori o životu gospodina Kerima, običnog radnika na farmi za uzgoj nojeva. Jedan njegovc propust dovodi do bježanja jednog noja iz kaveza i zbog toga biva otpušten. Da bi pronašao novo radno mjesto primoran je da ode u grad. Međutim, posebno težak gradski život ga suočava sa mnogobrojnim problemima, tako da je primoran da se više bavi nekim sporednim radnjama, što istovremeno usložnjava i njegov privatni život. Na koncu, ono što se dešava u njegovom privatnom životu je poput hladnog tuša. Pronalazak odbjeglog noja i poziv gazde da se vrati na svoje staro radno mjesto, vraća njegov život u normalu.
Ovaj film je također poseban i zbog velikog napora snimatelja, muzičkog urednika, rada glumačke ekipe i reditelja, a trenutno se ekranizira u bioskopima u Teheranu i drugim gradovima IR Iran.
Još jedan iranski film je zablistao na film festivalu „Azija i Okeanija“ te osvojio nagradu, a to je najbolja nagrada za dokumentarni film „Tinar“, gospodina Mehdija Munirija. Ovu nagradu je ispred UNESCO-a dobio gospodin Muniri za uspješan rad na prezentaciji etničke i kulturne raznolikosti, te mnogim inovacijama u saradnji čovjeka i prirode. Dokumentarni film „Tinar“ ranije je dobio 5 nagrada u konkurenciji dokumentarnog filma na 26. Međunarodnom film festivalu Fredžr u Teheranu, a istovremeno je dobio i najbolju nagradu na festivalu „Kinematografija istine“. „Tinar“ u značenju „samoća“ je film koji obraća veliku pažnju na etnološku i etničku strukturu u zemlji i radnja se prati kroz život dječaka Kasima. Mladi Kasim je stočar i čoban koji radi u bogatim šumskim regionima provincije Mazandaran, na sjeveru Irana. Pjesnički jezik ovog reditelja koji mu je pomogao u prezentiranju četiri sezonska doba u radu mladog Kasima, istovremeno je govorio i o teškom životu u planinskim predjelima, šumama ali i posebnoj koheziji prirode te flore i faune u njoj. Upravo ove filmske relacije su dovele do pretvaranja filma „Tinar“ u odlično filmsko ostvarenje.
Mehdi Muniri je do sada režirao više dokumentarnih filmova, a da bi stvorio ovaj film, godinu dana je proveo pokraj mladog Kasima, živeći njegovim životom. Gospodin Muniri je rekao: „Ja nisma želio snimiti profitabilan akcioni film, nego sam želio prikazati dijelove života jedne osobe koja živi u prirodi i sa prirodom. Ja nisam ništa dodao vještačko u njegovom životu, nego sam prikazao njegove prirodne reakcije na sva ona dešavanja u njegovoj blizini.“ Tinar je film koji govori o prepoznavanju seoskog života na sjeveru Irana a istovremeno pomaže u učenju određenih običaja i ubjeđenja naroda i stničkih skupina na sjeveru zemlje. Veliki broj filmskih kritičara film „Tinar“ predstavljaju najboljim dokumentarnim filmskim ostvarenjem u godini iza nas u Iranu. Jedan kritičar, aludirajući na ovaj film, je rekao: „Mladić u ovom filmu, pored toga što među nama izaziva određene simpatije, simbol je truda kojeg moramo veličati, ali istovremeno prikazuje koliko odricanja postoji u životu seoskog stanovništva na sjeveru zemlje.“
Izvor: Bosnian irib.ir