Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

BORHESOVA KNJIGA O IZMIŠLJENIM BIĆIMA

Izdavačka kuća „Paideia“ iz Beograda predstavila je početkom sedmice novo izdanje Knjige o izmišljenim bićima Horhea Luisa Borhesa, u prevodu Silvije Monros-Stojaković. „Borhes, rodonačelnik postmoderne proze, čitav je svet shvatio kao knjigu koja, govoreći o sebi, govori i o književnosti, kulturi, civilizaciji uopšte. Upravo se tako može shvatiti i njegova Knjiga o izmišljenim bićima“, rekla je Silvija Monros-Stojaković na promociji, a prenosi Beta.

Godine 1957. Borhes je objavio Priručnik fantastične zoologije, a deset godina kasnije izašla je Knjiga o izmišljenim bićima, u kojoj je prvobitni spisak mitoloških zveri, nemani i drugih fantastičnih bića proširen i dopunjen. Prema rečima prevodioca, čitalac tog dela u prilici je da neposredno obuhvati „tela i bića drevnih mitologija, pesničkih istina i drugih predanja što ih je Borhes kao istinski erudita popisao, ne mareći uvek za doslovnu tačnost sopstvenih navoda“.

– Borhes se u ovom delu poigrava sa stvarnošću, njenim sklopovima, ljudskim navikama… Kroz jednu umnu igrariju ponudio je ključ za drugačije iščitavanje već napisanog, tumačeći odrednice kao što su „zmaj“, „životinja koju je usnio Kafka“, „ptica feniks“, „himera“, „mandragora“ i druge – rekla je Silvija Monros-Stojaković. Knjiga o izmišljenim bićima, navodi autor u predgovoru, „nije napisana za jednokratno čitanje“, upućujući tako čitaoca na to da se može „igrati“ postojećim elementima i svaki put im dati neki drugi smisao.

Borhes je rođen 1899. u Buenos Ajresu, u Argentini. Odrastao je u prigradskoj četvrti Palermo, u kući s velikom bibliotekom. Posle završetka Prvog svetskog rata, porodica Borhes provodi tri godine u Barseloni, Madridu… U Španiji Borhes postaje član književne avangarde. Njegova prva pesma napisana je u stilu Volta Vitmana. Godine 1921, vraća se u Buenos Ajres, gde donosi doktrinu ultraizma i započinje karijeru pišući pesme i eseje.

Iste godine Borhes postaje urednik literarnog dodatka u novinama Crítica. U njima se pojavljuju delovi priča objavljeni kasnije u Univerzalnoj istoriji beščašća. Narednih godina radi kao literarni saradnik za kuću „Emecé Editores“ i piše kolumne za El Hogar, koji izlazi od 1936. do 1939. godine. Borhesov otac umire 1938, što je za njega bio veliki udarac. Na Novu godinu 1939, Borhes u nesreći teško povređuje glavu. Tokom lečenja umalo nije umro od otrovanja krvi.

Oporavljajući se od nesreće, počinje da piše stilom po kojem je postao poznat i pojavljuje se njegova prva kolekcija kratkih priča Vrt razgranatih staza, 1941. Knjiga uključuje priču El Sur, delo u koje su uklopljeni neki autobiografski elementi, kao, recimo, njegova nesreća. Godine 1937. počinje da radi u ogranku Opštinske biblioteke Buenos Ajresa kao prvi asistent. Po dolasku Huana Perona na vlast, 1946. godine, Borhes biva otpušten. U nemogućnosti da se izdržava kao pisac, Borhes započinje karijeru predavača.

Bez obzira na određen nivo političkog progonstva, postaje javna ličnost, dobivši položaje predsednika Argentinskog društva pisaca i profesora engleske i američke književnosti u Argentinskom udruženju engleske kulture. Njegova kratka priča Emma Zunz postaje film, 1954. godine. U to vreme Borhes počinje i s pisanjem scenarija. Godine 1955, nova, protivperonistička vojna vlada postavlja ga na čelno mesto Nacionalne biblioteke. Do tog je vremena već potpuno oslepeo…

Sledećih je godina dobio Nacionalnu nagradu za književnost i prvi u nizu počasnih univerzitetskih doktorata. Već tada nije mogao ni čitati ni pisati, tako da se oslanjao na majku, koja počinje da radi s njim kao sekretarica. Godine 1961, s Beketom deli nagradu Formentor Prize. Beket je bio poznat na engleskom govornom području, gde je Borhes u to vreme bio nepreveden. Borhesovi radovi prvi put su prevedeni na engleski 1962. godine…

Uz pripovetke, Borhes je pisao i poeziju, eseje, scenarija i književne kritike, uređivao je antologije i prevodio s engleskog, francuskog i nemačkog na španski. Slepilo je snažno uticalo na njegov kasniji rad. Živeo je veći deo 20. veka, tako da je na njega najviše uticao modernistički stil pisanja, a posebno simbolizam. Mešao je stvarne činjenice s fikcijom. Umro je od raka jetre u Ženevi 1986. „Paideia“ je dosad objavila Borhesova dela Peščana knjiga, Alef, Maštarije, Univerzalna istorija beščašća, Atlas i Nova istraživanja.

Izvor: Građanski list

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *