Projekat književnog kluba KNJAŽEVAC

U RIKVERC

S.O.S. SPASITE NAŠE DUŠE – Slobodan Šijan

Kad je Aleksa Simić, ponosni veteran iz Prvog svetskog rata, iz inata tražio da kupi onih pet autobuskih karata u Ko to tamo peva, niko nije slutio da će mu jednom zatrebati. Šijan ih je sačuvao za crne dane

Scenario: Miloš M. Radović
Uloge: Lazar Ristovski, Neda Arnerić, Vuk Kostić, Katarina Radivojević, Bogdan Diklić, Boro Stjepanović, Slavko Štimac, Predrag Ejdus, Dragan Bjelogrlić, Ljubomir Bandović, Branko Vidaković, Miodrag Krivokapić, Dragoljub Ljubičić, Nenad Gvozdenović, Dejan Matić
Žanr: drama, komedija
Trajanje: 111 min.
Proizvodnja: Srbija, 2007.
Zvanični web: Ćuli Film

Kupljene iz čistog kaprica, u filmu u kom se iz likova moglo izvući džebane za još tri ratne, antiratne i kakve hoćeš priče, da onako svetski ne zaginuše od prve bombe, bez pozorišne grimase, bez i jedne poruke sem one koja se da iskopati iz pretumbanih kofera, ovih pet karata su relikvije, antikviteti, svedoci jednog legendarnog putovanja. Slobodan Šijan ih je budzašto podelio grupi pokemona iz kinder jaja s uputstvom za sklapanje, u svom novom filmu S.O.S. Spasite naše duše.

Aleksa Simić je možda srljao pravo u propast, al’ je to činio sa stilom, otvorenog buđelara. Nalik njemu, i ostali putnici Miškovog autobusa imali su sitne kaprice, neke svoje bubice u glavi, a slepi putnici velike tragedije iz S.O.S. nemaju čak ni karaktere.

Nije problem što se Šijan vraća starim idejama kako bi se bavio novim okolnostima. Kad se vraćamo, vraćamo se s razlogom, jer smo nešto propustili, jer su se stvari promenile, jer smo promenili mišljenje. Vraćati se na isto mesto samo da bi se ponovo, u nekakvoj karikiranoj verziji, sumiralo ono što smo već rekli, nema puno smisla.

Grupa kandidata za nagradu Najplemenitiji podvig godine koji početkom 90-ih putuju u odmaralište na granici između Srbije i Hrvatske, nesvesni sukoba koji se uveliko sprema, nastupaju kao kakvo kabuki pozorište koje izvodi pantomimu po sižeu žive i žilave priče iz Ko to tamo peva. Kao grupni junak, oni funkcionišu samo u horskim scenama, jer tada deluju kao nažvrljana i ne baš lucidna karikatura.

Ali, na svaki solo iskorak koji bi povukao priču iz te zamrznute karikature, junaci šepaju, nesposobni da izvedu išta osim digresivnog skeča. Pa tako, kad god ga ostave nasamo, Lazar Ristovski ispoljava fobiju od buba koja jednostavno nema veze ni sa čim osim da ovog junaka kao dramaturšku belešku spajalicom prikači za hrpu nabacane građe koja se tokom filma rasipa i razvlači oko mesta predviđenog za gradnju.

Ceo S.O.S. deluje kao priprema za nešto što treba da počne, a to je rat. Pripreme za rat koje teku dok se takmičari muvaju po motelu nisu smele da prerastu u pripreme za priču, pripreme za poentu i pripreme za film. A tako je ispalo.

Umesto prerastanja iz crne komedije u tragediju, kada se junaci konačno osveste i nađu na nišanu već dobro zahuktalog sukoba, film prerasta u nekakvu poentu i poruku o kolektivnom slepilu i neodgovornom ponašanju, ali bez dramskog efekta, budući da se do poente nije došlo, već se ubijalo vreme.

Nejasno je na šta se tačno odnosi naslov filma S.O.S. Spasite naše duše. Buđenje junaka na kraju filma i promene koje neki od njih trpe rezultat su istovara karikatura u realističku ratnu priču koji samo proizvodi utisak da je film mogao da se završi tamo gde je i počeo.

Izvor: Popboks Kristina Đuković

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *