Zdravko Odorčić, dramski pisac, reditelj, romanopisac i pesnik rođen je u Osijeku 1951. godine. Napisao je 12 drama od koje su mu 9 izvođene u raznim off pozorištima.Trenutno se po Hrvatskjoj igra predstava „Kod Julke“ čiji je dramaturg, autor i reditelj.
U Osijeku 1992. godine osniva prvo privatno pozorište u Hrvatskoj. Svoje predstave je i režirao te sarađivao sa niz velikana hrvatskog glumišta od Fabijana Šovagovića i Pere Kvrgića do Marije Kohn, ali i glumcima mlađe generacije kao što su Velimir Čokljat, Jansna Odorčić i Goran Grgić, Saša Anočić i dr.
Uradio je nekoliko pozorišnih dramatizacija te iste režirao. Ustrojio je privatnu televiziju TV Osijek Plus. Na online radio mačkamama uređivao i vodio popularnu emisiju ljubavne poezije. Napisao scenario i režirao dva dokumentarna filma za istu TV koja su nažalost nestala u vihoru rata.
Jedan je od petorice osnivača Osječkog ljeta mladih kao pozorišni voditelj u Studentskom centru u Osijeku.
Bio je umjetnički ravnatelj Teatra veterana krajem osamdesetih i početkom devedesetih te je kazalište njegovom zaslugom dobilo Povelju za rad pozorišta u ratnim uslovima koje je dodelilo Udruženje dramskih umetnika Hrvatske i Hrvatska radio televizija.
Pokretač je mnogih kulturnih projekata i manifestacija. Kao dugogodišnji ravnatalj Kulturnog centra u Bilju (Osijek) pokrenuo je niz kulturno-turističkih manifestacija kao i međunarodne Etno susrete.
Matica hrvatska – Podružnica Osijek izdala mu je roman „LEGA, NE KUŽIŠ“ i pet dramskih dela pod nazivom „PET DRAMA“.
Početkom godine 2012. izlazi mu prva zbirka poezije „KORAK DO RAJA PAKLU IZMIČEM“. Druga zbirka pesama „ĆUTIM TVOJE ŠAPUTANJE“ februar 2013.
Urednik je 20 -tak zbirki poezije u izdanju Kulture snova iz Zagreba Pjesme mu izlaze u štampanim i elektronskim hrvatskim književnim časopisima kao i u časopisima bivše Yu.
S TOBOM BI UMIRAO I RAĐAO SE
Zabrebi prstima u bitak vrućine boja svemira
Pronađi svoj kronosom u genu mutiraj se
Budi postojana u svim oblicima i vremenima
Rasprši se svemirom tako ću te stalno gledati
Dok promatram noću zvijezde u sjeni mjeseca
Zavedi me ljepotom noći krijesnicama obasjana
Dok ti zrikavci svečanu odjeću stidljivo skidaju
Vilinski konji tepih djevica pod noge ti prostiru
Bosonoga mi lahorom u susret ljepotom dolaziš
U oči me gledaj dok grudi ti se željom nadimaju
Moje će te voajerski promatrati zjenicama crtati
Nemoj me ljubit samo mi usne na grudi nasloni
Izdahni srce i nježnošću prisloni ga uz moje
Udahnivši, udahnut ćeš i moje nemirno tobom
Sva želja nabubrit će u prstenu krvlju našom
Bujati nemirima ubrzanih bubnjeva ritmova
U trenu zaustaviti osmijehom život u nama
Želim te poljupcem usnama toplinom prisloniti
U trenutak besvijesti mokrih očiju s tobom umrijeti
U nekom drugom kutu svemira tvoj gen slijediti
Ponovo se s tobom čvrsto zagrljen sretan rađati
I opet u nekm drugom vremenu ljubiti i umirati
Tvoje gene ploditi u beskonačnost naše ljubavi
Prepoznaj me i dođi mi noćnom rosom bisera
Pogledaj mi želju očiju i ostat ćeš zjenica u njima
NIJE ZA TEBE VIŠE KLOŠAR
upijala si svaki stih
što pisao sam noćima ispod vedrog neba
suzom u očima
gledala moje izmorene plave oči
isčitavala si ljubav
krijes sreće širila mi zjenicama
učila se pjevati
iz svoje dubine ptičjeg glasa
pjesnikinju
pronašla u sebi davno zaboravljenu
i dugo tako
školjkom bisera svom pjesniku svirala
dok školjka
se nije vremenom vjetra osušila
naučila si
valcer plesati otmjenom gosopodom
nije više za tebe
klošar što i dalje u parku grije klupu stihom
I BOG JE PODIJELIO LJUDE
zbunjen življenjem
kao da sam sa drugog sunčevog planeta
ne razumijem sebe
u vrtuljku šarolikog bijesnog psa svijeta
buncaju riječi
ne priznaju zabludu niti se dušom kaju
i dalje
kopaju tražeći prljavo rublje a svoje ne vide
okom smiješak
srednji prst iza leđa vješto slože
po usnama
šibaju mi svakojake uvrijedljive psovke
drugi dan
isti već ispovijedaju svoju dušu bogu
a bog valjda
prašta sve svima i za najgore grijehe
i on je
istinom podijelio ljude na njegove i tuđe
MOJI DRHTAJI
u tvojim očima noću se mjesec
sramežljivo ogleda
zvijezde se iskrama oblačkom skrivaju
u tvojim zjenicama
kad usne ti dodirnem zamagli se
čarobni svemir
ili je to samo što te toliko želim i mojim drhtajem
zemlju pomičem