OTVARA SE “ZLATNI KOVČEG” ERIHA ŠLOMOVIĆA

Nebojša Đorđević    Kultura

Aukcija na koju se u Parizu čeka tri decenije

Edgar Dega, “Portret muškarca”, u kolekciji Narodnog muzeja Beograd

“Išao je uzdignute glave između dva Nemca, a putem su ih pratila nemačka kola. Vodili su ga pored potoka. Erih je bio markantna ličnost, s brkovima. Na sebi je imao mantil od platna, ruke su mu bile vezane pozadi. Posle dvadesetak minuta, iz pravca kuda su ga odveli, čulo se nekoliko pucnjeva.

Više se nikada nije pojavio u selu”. Ovako je, prema sećanju svedoka, 1942. završio Erih Šlomović, lični sekretar poznatog pariskog kolekcionara Ambroaza Volara, čija se zbirka posle skoro trideset godina nudi na aukcijama u Londonu (od 22. juna) i Parizu (29. juna).

Priča o Erihu Šlomoviću kolekcionaru je priča bez kraja. Počinje uoči Drugog svetskog rata. Godine 1939. mladi Erih poverio je na čuvanje deo kolekcije svog poslodavca (koji je poginuo u automobilskoj nesreći) banci Sosijete ženeral, a zatim se vratio u Jugoslaviju ponevši sa sobom određeni broj dela, mnoga sa posvetom Koktoa, Elijara, Le Korbizijea, Matisa, Bonara, Majola, Volaroog brata. Veći deo zbirke danas je u našem Narodnom muzeju : 58 slika, 286 crteža i grafika i 15 radova jugoslovenskih umetnika. Muzeju ih je poklonila Erihova majka u želji da kolekcija pripadne državi Srbiji, sačuvavši je od nacista u duplom zidu seoske kuće u kojoj su se Šlomovići krili za vreme rata. Šlomovićeva kolekcija je predata Narodnom muzeju 1949. godine. Dela su bila na stalnoj postavci do 1996, a poslednji put njih 17 smo videli na izložbi “Impresivno” 2004. godine. Potom je Narodni muzej zatvoren zbog rekonstrukcije, a ova dela su izlagana u Japanu i Italiji.

Deo kolekcije koji je Erih predao banci takođe je priča za sebe. Njeno “dešifrovanje” počinje 1980. otvaranjem dva sefa za koje niko nije plaćao troškove čuvanja (da bi banka namirila dug za ležarinu). U sefovima je bilo 140 dela Sezana, Pikasa, Derena, Van Goga, Le Korbizijea…Do aukcije ovih dela kod “Druoa” nije došlo zbog pravne procedure, ali do izložbe jeste. Tada je štampan i katalog ovog dela zbirke, a pariska javnost prvi put čula za Volarovog asistenta koji je i sam obrazovan kakav je bio kolekcionar. Na aukciji u Parizu i Londonu pojaviće se ukupno više od stotinu dela, a većina pripada Volarovim naslednicima.
O detaljima iz ovih paralelnih priča pisao je Momo Kapor u “Knjizi žalbi” (deo Dosije Šlomović), Šlomovićeva kolekcija je bila tema i jednog filma - “Donator”, koji je snimio Veljko Bulajić, a uskoro će o njoj biti objavljena monografija koju priprema Tatjana Bošnjak, rukovodilac Odeljenje istorije umetnosti u Narodnom muzeju.

Enigma je priča bez kraja

Časopis “Artculte” je mesec dana uoči aukcije doneo iscrpan tekst o enigmi zvanoj Šlomović. Evo nekoliko detalja iz tog teksta.

Volarova kolekcija ostala je njegovom bratu Lisijenu i Madleni de Galea, njegovoj prijateljici čiji bi sin Kristijan mogao biti Ambroazov. Lisijen je navodno stotinu dela (najviše “Renoara”) prodao 1940. dileru Martinu Fabijaniju.

Erih Šlomović, “ljubitelj srpske umetnosti bez prebijene pare, koji je kratko vreme bio blizak s Volarom”, hteo je da otvori odeljenje “Volar-Šlomović” u “srpskom muzeju Petra I, ali pošto nije mogao da se dogovori s konzervatorom u ovoj instituciji, zadržao ih je kod sebe”.

U martu 1940. Erih šalje 350 dela u Srbiju, dok 150 pohranjuje u pariskoj banci. Svoju zbirku Erih izlaže u Beogradu i Zagrebu krajem 1940. Dve godine kasnije, kao Jevrejina, hapse ga nacisti koji ga “truju gasom u njegovom automobilu”. Zvanično je proglašen mrtvim 1. januara 1943.

Da bi francusku kolekciju sačuvao, Fabijani 633 dela prebacuje u Ameriku koja su potom tretirana kao ratni plen stigla u Muzej lepih umetnosti u Otavi. Neposredno pre smrti (u januaru 1952) Lisijen Volar je brigu o svom delu nasledstva poverio izvesnom Jonasu, nekada poslaniku, tada naftašu.

Šlomovićeva majka 31. decembra 1944. odlučuje da dela sakrije na selu, ali gine u saobraćajnoj nesreći u vozu kojim ih je prebacivala. Njena snaja Marta (ponovo udata Hercler) “uspeva neka da sakupi, ali ne i Pikasove grafike, kojima vojnici pale vatru da se ogreju”. Spasena dela sakriva iza dvostrukog zida u seoskoj kući.

Posle rata, Fabijanija država optužuje da nije imao pravo da dela izmesti iz Francuske. Fabijani i Jonas, u ime sestara Volar, u maju 1949. uzimaju dela iz muzeja u Otavi i neka daju na prodaju.

Ova neverovatna saga neće biti okončana aukcijom. Jer - prema “Artculte” - u Bavarskoj je otkriveno desetak slika iz Šlomovićeve kolekcije, što ukazuje da sva nisu stigla 1940. kamionom u Srbiju, odnosno da su neka izgubljena na dugom putu od Pariza do Beograda.
Priča bez kraja?

Izvor: Blic Online Milena Marjanović

PRONAĐENE NAJSTARIJE SLIKE APOSTOLA

Nebojša Đorđević    Kultura, Vesti

Pavle.jpg

U hrišćanskim katakombama ispod jedne poslovne zgrade u Rimu pronađene dosad najstarije predstave apostola Petra i Pavla, kao i Andrije i Jovana.

Najstarije poznate likovne predstave apostola Petra i Pavla, koje datiraju iz 4. veka, pronađene su u katakombi ispod jedne poslovne zgrade u Rimu, saopštili su restauratori.
Pavle.jpg

Agencija Ansa navodi da su takođe pronađene predstave i Hristovih apostola Andrije i Jovana.

Oni su rekli da su ikone pronašli koristeći novu lasersku tehnologiju koja im je omogućila da sa slika skinu naslage kalcijuma a da ne oštete boje na ikonama, preneo je AP.

Pretpostavlja se da su ikone ukrašavale grobnicu jedne rimske plemkinje i da su jedan od najranijih dokaza o sledbenicima apostola u ranom hrišćanškom periodu.

Izvor: RTS

NOVA PESNIČKA KNJIGA DANJE ĐOKIĆ

Nebojša Đorđević    Poezija, Vesti

 

DANJA ĐOKIĆ - Ravnoteža svemira u kojem smo se sreli
ESSEGG, Osijek 2010.

U izdanju Udruge građana ESSEGG iz Osijeka u biblioteci ESSEGG-Bosansko hrcegovačka književnost kao sveska 13 izašla je iz štampe treća po redu knjiga pesnikinje Danje Đokić pod nazivom “Ravnoteža svemira u kome smo se sreli”. Za izdavača ovu knjigu potpisuje Ilija Matić, koji je ujedno i urednik, dok su recenzenti Mensur Ćatić i Halil Džananović. Sliku na naslovnoj strani uradio je Milenko Šećerović, a knjigu je ilustrovao akademski slikar, Tomislav Perazić.


Iz recenzije zbirke „Ravnoteža svemira u kojem smo se sreli” Danja Đokić

„U moru osrednjosti tekuće poetske produkcije koja usljed nedostatka kvalitetne književne kritike i kriterija obiluje neživim lutkama zamornih i beznačajnih imitacija, pjesnička pojava i bljesak sarajevske Dalmatinke Danje Đokić zasigurno pretstavlja dugo čekano ohrabrenje i pruža rijedak čitateljski užitak istinskim ljubiteljima poezije. I svojom trećom zbirkom pjesama ,,Ravnoteža svemira u kojem smo se sreli” Danja Đokić ostajući vjerna osnovnim postulatima svoje poetike ide još jedan predivan korak dalje u njenom stilskom, značenjskom i spoznajnom definiranju. Ljubav nije samo jedini pravi smisao ljudskog življenja, ona je u poetskom prosedeu Danje Đokić i primarna prirodna metoda i put spoznaje, i sebe samoga i drugih i jedino pravilno polazište za odgonetanje svemira. Suprotno svim primjesama nihilizma, intelektualnih i kvazi- intelektualnih frustracija prisutnih u suvremenoj poeziji, a bespoštednim ogoljavanjem i otkrivanjem sopstvenog, bolnog ali uzvišenog Ljudskog, Danja Đokić izbjegava sve zamke romantičarskih zanosa da bi istrajnost u svakodnevnom i neprekidnom traganju za ljubavlju uzdigla na razinu i važnost same ljubavi i tako unatoč oslikanoj tragici bivanja čovjekom u svoj njenoj potpunosti svojoj poetici priskrbila ono rijetko, poezijom uvijek traženo bogatstvo nade. Otud u njenim pjesmama nećete naći suvišnu patetiku niti izlizane i dosadne ritmove istrošenih melodija.”

Mensur Ćatić

Danja Đokić rođena je 05.10.1960. godine u Pločama, R. Hrvatska, objavila je tri zbirke poezije, povremeno piše i književne osvrte, a bavi se i digital art grafikom. Radove je objavljivala u raznim časopisima, kako klasičnim, tako i elektroničkim. Član je Udruženja za kulturu - Novo Sarajevo. Živi i radi u Sarajevu.

 

KADA SE DVIJE REKE U OKU DODIRNU

Spremila sam šapate
Pod prozorima duše
Zajedno sa prvom
Odrezanom kovrđom,
Uramila jutro koje se
Ogriješilo o svetost
Noćnih spavanja
U korist naših
Danonoćnih bdjenja.
Na zid objesila sliku
Tek vjenčanih sjenki
Iz prostora Univerzuma.
I sad ti pjevam prstima
A ti me slušaš srcem.

Naš krevet nema
Niti jednu stranicu.
Mi se naslanjamo
Na svoje bokove
Održavajući tijela
Sladostrašćima.
Ugrušak straha
Ne može blokirati
Kolanje ljubotoka.
Razlijevamo se i ledimo
Onako, po potrebi.
Netko uvijek mora
Sačuvati hladnu glavu
Dok se dopjevavamo
Razvezanim čulima.

Danas će prodavati
Lažna sunca po trgovima,
I osmijehe ispijenih duša
Rasipati nakon kremiranja.
Ulovimo zrnce razuma
Krajičkom oka, u letu.
Progutajmo knedlu u grlu,
Zalijmo sve dobrim uzdahom,
Pogostimo se damarima
Ispod nategnute kože
i raspustimo sve stege
Dodirujući se mislima,
Dok nas licemjeri
Nemilosrdno kljucaju i pljuju.

Ne može nijedna tamnica
Zatvoriti čistoću istine
Oboje smo glasali
Za iskrenost, nepobjedivu.
Reći ću ti koliko ti pripadam
Kad pogledaš u nebo
I pogledi naši se ukrste
U osmijehu sunca
U zenitu vriskom strasti
(kada me sretneš)

ZEMLJA JE MEĐUNOŽJE SVEMIRA

Vjerujem ti,
Ne moraš misli
Uvijek cenzurirati.
Ako i vrisnem
Iz petnih žila,
Od tjemena
Na dolje
Ću se ohladiti.
Apsolutna nula,
Sa izbaždarenom
Plus, minus
tolerancijom,
Je zakon po
Kojem funkcioniram.
Znaš kako uvijek,
Savršeno nesavršena,
Potpuno
Predvidljivo
Reagiram.

* * *

Ne moraš se opravdavati,
Odabrala sam te grješnog
Samoj sebi na sliku i priliku.

I sad oboje grješni griješimo
I ispravno se ispravljamo

Istinskom Iskrenošću
Steriliziramo.

Grješne misli,
Bludna predvečerja,

Jutarnja otrježnjenja
Na čelo previjamo.

U bolničkim hodnicima
Nude ozdravljenje
Na pomoćnim krevetima,
Ako nas i budu htjeli zadržali
Zbog akutne upale grješnosti
To se kod kuće uspješno liječi.

U prolazu, ako se
O tebe očešem,
Nosit ćeš na duši
Jedini poročni
Dio mene

Istočni grijeh
Moj usud žene.

ANĐELI NE PLAČU KAD IH SE POZOVE NA ODGOVORNOST

U smrtnom hropcu
Sumnja je ispustila
Očajnički krik
Pozvala u pomoć
Povrjeđenu sujetu
I ostala bez odgovora.

Ti si krpao nebo
Zbog sinočnjeg raspuknuća

Nakon proloma suza

Nabujale su ponornice
A ja sam izvirala
Iz pupka Svemira
Prelijevajući se u
Duginim bojama.
Oblikovao si me u luk
I napeo za samo
Svoja odstrjeljenja

Moja se Ahilova peta
Preselila u epicentar
Solarnog pleksusa,
Nakon trinaestog dana
Obilaska bojnog polja.
Sad u njoj borave leptiri
Bez prava na preobražaj.
Samokaznila sam se
Treperenjem pod kožom.

Kažem ti, naučila sam
Hodati paperjastim oblacima,
Povrijediti me može
Samo peta strana svijeta,
Ako se pozove na
Neke više ciljeve.
Kažeš mi kako je
Ugriz riječima otrovniji
Od ugriza zmije,
Kad zasikće od straha.

Podastrijet ću ti milijun
Dokaza o tome

Riječima

A ti nemoj pomisliti
Nipošto
Kako ti vraćam
Istom mjerom.

ŠAPNI MI NEŠTO NJEŽNO

Među četiri zida
tvoje su oči bile nebo
i glas je bio vjetar
što čarlija kroz lišće
prepletenog bršljana
na fasadi produženog čekanja

kad si zastao na dijelu trotoara
a šum rijeke te ponio
čuo si moj glas, u nadiranju

šapni mi nešto nježno

rekla sam ti i smijeh je
zvonio kao praporci
okačeni na tvoje obrve
kotrljajući se niz obraze
grleno do grla

na ramena su ti sjele
sjenke mojih ruku
ispružene

kao za gozbu
(čekao si me, na trotoaru)
a srce se moje vinulo

kao ptice, uzletjele
u nebo tvojih očiju.

STANOVAT ĆU KOD TEBE,NA POSTE RESTANTE

odavno ti ništa
nisam napisala

razvodim se
sa prošlošću
i samo se
sa punim
koferom sebe
selim na tvoju
navodnu adresu

poste restante

stižem ti umjesto pisma
u poštanskom vagonu
drugog razreda
u naboranoj i ispucaloj
roza kožnoj futroli
u kojoj se uglavnom kriju
obećavajuća jutra
izbljedjela kosa na mjesečini
u isčekivanju poziva
razum konzerviran
na vrhuncu kreativnosti
i jedno malo srce
ovlaš privezano
uz ključić, za sreću

odavno ti nisam pisala

stižem ti sporovozno
u koferu samoće
presovana između
jučer i sutra
van svih poznatih
konfekcijskih brojeva
data samo tebi
na širenje i sužavanje
u radu na vrhunskoj
kreaciji života

dajem ti se, zauvijek

na nepoznatoj adresi
na koju sam tek dahom
ponekad kao pelud sa ruža
vjerujući srce samo da pjevam
već davno tebi ga poslala

kad me preuzmeš

udomi me

u dubini zjenica
poljubi sa mnom zidove
u koje gledam

MIMOHOD

Poslije padova, rušenja, poslije pustih, praznih povrataka,
ostao je gore negdje, zaljuljan.”

(Nikola Šop, “Astralije”)

Pohodio si me
hodom nedohodom
križem ramena
bremenitih

godina

ustreptalih
nebesa

govora misli
razvigora duše
odjeka u očima

zarastanjem muka
izoštrio riječi
sablje

nadahnuća novih
uskrsnuća

pohodio si me
usprkos prkosima
bestjelesnosti
magijom svemoguće
vjere opraštanja
u nepokolebanim
dijelovima mene

ovozemaljske sjene

pohodio si me
mimohodom riječi
misli otrježnjenja

ja ti ni do koljena
naklonjena.

 

 

MANEOV AUTOPORTRET PRODAT ZA 22 MILIONA FUNTI

Nebojša Đorđević    Kultura, Slikarstvo, Vesti

Autoportret poznatog francuskog slikara Edvarda Manea, prodat je na aukciji za 22 miliona funti, što je rekordna cena kada je reč o delima ovog umetnika, prenosi BBC.

Na slici je prikazan umetnik sa šeširom, koji u ruci drži četkicu. Autoportret je prodat na aukciji u Londonu, koji je organizovala aukcijske kuće “Sotbi”, za 22.441.250 funti.

Do sada najskuplje Maneovo delo prodato je 1989 godine u Njujorku za 16 miliona funti.

Naslikana 1878-79, ova slika predstavlja jedan od svega dva Maneova autoportreta.

Ova aukcija prva je u nizu londonskih aukcija kuće “Sotbi”, na kojima će se naći 63 slike, koje će, prema procenama, dostići ukupnu vrednost od oko 230 miliona funti, među kojima će se naći po jedno delo Monea, Pikasa i Klimta.

Izvor: Blic Online M. Dražić

“SRCE SARAJEVA” DIETERU KOSSLICKU

Nebojša Đorđević    Film, Vesti

Počasno priznanje Sarajevo Film Festivala

Ovogodišnji dobitnik počasnog priznanja “Srce Sarajeva” je Dieter Kosslick, direktor Internacionalnog filmskog festivala u Berlinu, objavili su organizatori ovogodišnjeg “Sarajevo Film Festivala”.

Nagrada se dodjeljuje za izuzetan doprinos afirmaciji filmske umjetnosti u jugoistočnoj Evropi, te za kontinuiranu podršku razvoju “Sarajevo Film Festivala” i njegovih programa, naročito “Sarajevo Talent Campusa”.

Imajući u vidu značajan broj regionalnih autora koji se svake godine predstavljaju na Internacionalnom filmskom festivalu u Berlinu, Kosslick je, kao direktor ovog festivala, postao jedan od najznačajnijih promotora kinematografije jugoistočne Evrope, predstavljajući nove talente na međunarodnoj filmskoj sceni.

Čvrsto prijateljstvo i profesionalne veze između dva festivala uspostavljene su zahvaljujući upravo Kosslikovim zalaganjima. Krunu ovog partnerstva predstavlja pokretanje “Sarajevo Talent Campusa”, u saradnji sa “Berlinaleom” i “Berlinale Talent Campusom”, koji predstavlja jedinu platformu za saradnju u Evropi uspostavljenu specijalno za mlade filmske stvaraoce iz regiona jugoistočne Evrope.

Počasno priznanje “Srce Sarajeva” Kosslicku će biti uručeno na svečanoj ceremoniji otvaranja 16. “Sarajevo Film Festivala” 23. jula.

Raniji dobitnici počasnog ovog priznanja su: Marco Mueller, direktor Venecija Film Festivala (2005); Mike Leigh, reditelj (2006), Gavrilo Grahovac, ministar kulture i sporta Federacije BiH (2006); Steve Buscemi, glumac (2007); Cat Villiers, producentica (2008) i Manfred Schmidt, izvršni direktor Mitteldeutsche Medienförderung GmbH (2009).

Izvor: e-novine.com Photo: blogspot.com