NAJDUŽI FILM NA SVETU TRAJE 150 SATI

Ivan Manojlović    Film, Vesti

Dokumentarac Žerara Kurana “Sinematon” najduži je film na svetu. Taj film traje 150 sati i zapravo nije ni završen, jer je to rediteljev projekat koji je započet još 1978. godine.

Film se sastoji od nekoliko stotina trominutnih video portreta osoba koje zapravo ne glume ništa, a pred kamerom govore i rade ono što žele.

Na početku rada na ovom filmu “glumci” su bili rediteljevi prijatelji i članovi porodice, ali je vremenom projekt prerastao u pravu opsesiju kojoj se još uvek ne nazire kraj.

Kuran je počeo da snima i poznate osobe, pa se tako u filmu pojavljuju redatelj Žan-Lik Godar, glumac Roberto Beninji filozof Žan-Fransoa Liotar, psihoanalitičar Feliks Gatari, i pajtonovac Teri Gilijam. Gilijam u svoja tri i po minuta pojede novčanicu od 100 franaka, dok reditelj Semjuel Fuler samo sedi i puši cigaretu.
Kuranovo ostvarenje biće prikazano u Avinjonu ovog meseca i u Parizu u januaru.

Izvor: Blic Online k.r.

NOVI ŽIVOT PROFESORA

Nebojša Đorđević    Vesti

Čari modernog doba

Photo: Stock

Jedan od omiljenih likova iz djetinjstva mnogih ovih dana dobija novi život i to na DVD-u, ali i na majicama, papučama. Projekt digitalizacije pokrenuo je Vinko Brešan u želji da sačuva maštoviti i kreativni svijet bez nasilja profesora Baltazara.

Profesor Baltazar, legendarni animirani lik, napokon će postati i hrvatski brend, no osim što će tijekom predstojećih blagdana Hrvati moći kupovati majice i papuče s likom mudroga profesora, još je važnije da je ovaj, do sad tipično zanemareni ponos hrvatske kinematografije, napokon dobio nov život. Projekt digitalizacije i restauracije Baltazara pokrenuo je još 2007. godine aktualni ravnatelj Zagreb Filma Vinko Brešan, što je rezultiralo partnerstvom s tvrtkom DVD Lab iz Rima u vlasništvu Predraga Radanovića. Svih je 59 epizoda, koje su od 1967. do 1971. godine pod okriljem Zagreb filma radili Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Pavao Štalter, Boris Kolar, Milan Blažeković i Zlatko Bourek uz glazbu Tomice Simovića, restaurirano i prebačeno u digitalni format. Radilo se “obnovi” više od 720.000 sličica.

Dio epizoda hrvatska javnost već mjesecima ima priliku gledati na HTV-u, doduše - po običaju kad se radi o kvalitetnim nacionalnim proizvodima u krajnje marginalnom terminu - utorkom i četvrtkom u sedam sati ujutro. Rimski DVD lab otkupio je prava na DVD izdanja, od kojih je nekoliko već ugledalo svjetlo dana i mogu se nabaviti u Algoritmu, a specijalni će Baltazar DVD “paket” izaći uoči ovih blagdana. Serija koja je svih ovih godina čini se najuspješniji projekt zagrebačke škole crtanog filma tako je spašena od propadanja, jer kako Brešan tvrdi, postojeće je stanje svih arhiviranih materijala bilo vrlo loše.

“Materijali su propadali, boje su izblijedjele, negativi su propadali, sve skupa više nije dobro izgledalo jer je već bilo u lošem stanju i kad se arhiviralo. Film ima rok trajanja, a tada, sedamdesetih, nije još bilo govora o tehnologijama koje su ga mogle očuvati. Naša je ideja bila da restauracijom vratimo serijalu vizualni identitet kakav je imao kad je rađen, a Predrag Radanović je u restauraciji imao puno iskustva. Vrlo je važno bilo da smo imali jednog od autora, konkretno Zlatka Boureka, koji je i kod nastajanja serijala bio zadužen upravo za scenografiju i pozadinu, da nadgleda proces restauracije i govori kakve su boje bile nekad. Nije to isto kao i u igranom filmu, gdje točno znate kakve je boje drvo. To je poseban stilizirani svijet, bez konkretnih referenci”, objasnit će Brešan.

Zlatko Bourek, jedan od dvojice živućih autora iz kreativne grupe koja ja stvorila legendarnog profesora, nije krio oduševljenje novim životom svoga najdražeg lika. “Znate što ću vam reći - kad sam radio taj Baltazar grad, imao sam na umu upravo Rijeku. Fascinirale su me te starinske austrougarske fasade i ulica koja se na kraju završava s prizorima brodova. Rijeka je fantastičan grad, a ja se nadam da vaš gradonačelnik radi dobro za svoje građane baš kao i onaj u Baltazaru”, šaljivo i simpatično 70-godišnji animator započinje prisjećanje o serijalu koji mu je obilježio karijeru.

“Naša je ideja, pri čemu je tu glavnu riječ imao pokojni Zlatko Grgić, bila da napravimo crtić u kojem nema nikakve okrutnosti, već je glavni lik jedan superpametan čovjek koji na dobrodušan način rješava velika pitanja”, objasnio je Bourek, prisjetivši se da je njihova grupa autora u mladalačkom i stvaralačkom zanosu znala na serijalu raditi i po dvanaest sati na dan. “Tada se za razliku od danas, od toga itekako napornog posla moglo i pristojno živjeti. Svi smo bili mladi, složni, no nakon četrdesetak napravljenih epizoda već smo malo i posustali. Bili su to naši vlastiti scenariji i još i dan-danas smatram da takve priče bolje rade animatori sami, a ne scenaristi koji nemaju veze s animacijom. Bio je to tada princip koji je svojedobno primjenjivao Lois Caroll - ispod tih naoko jednostavnih, naivnih priča krila se uvijek dublja poanta”, tvrdi Bourek.

U Zvjezdanom kvartetu smetlar, krojač i puhač stakla vole muziku, ali ih nitko ne razumije, što bi u prenesnom značenju upućivalo na to da javnost ne obraća pozornost na “obične” ljude, pa profesor Baltazar rješava njihovu potrebu za umjetnošću, dok u priči o vozaču Fabijanu, koji zbog brige za gladnog vrapca “zezne” vozni red tramvaja, Baltazar tramvaj prilagođava tako da bude važan i za ljude i za ptice.

“Jedna od važnih novosti”, prisjeća se Bourek,je bila i narator koji je objašnjavao ponašanje pojedinih likova, tako da je to imalo praktičnu vrijednost - moglo se lakše sinkronizirati na druge jezike”.

Profesora Baltazara otkupilo je sedamdesetih i osamdesetih godina više od tridesetak zemalja, a u mnogima je imao kultni status.

U Njemačkoj, primjerice, navodi primjer Vinko Brešan, novine su svojedobno, kad se Bourek pojavio tamo zbog kazališne predstave, donijele naslov Baltazar u njemačkom kazalištu, što je već samo po sebi podrazumijevalo da se i tamo radi o općepoznatom pojmu. Vrlo popularan bio je i u svim skandinavskim zemljama.

“Profesor Baltazar je vrhunski serijal, koji, ruku na srce, u ovom dijelu svijeta nije nikad ponovljen. Kao prvo, to je fantastična vizualna ideja, a osim toga svijet Baltazara je bio tada, kao što je uostalom i danas, potpuno drukčiji od svijeta crtanih filmova napravljenih za djecu. Tu postoji apsolutna odsutnost bilo kakvog nasilja, što teško možete naći u većini drugih animiranih serijala bilo gdje u svijetu. Likovi iz Baltazara probleme nikad ne rješavaju nasiljem, već maštom i kreativnošću. U tom crtiću ne postoji ni neprijatelj kojeg treba pobijediti, kao što recimo u naoko benignim Štrumfovima ipak postoji Gargamel. Jedino što se u Baltazaru treba pobijediti su problemi. To je izuzetno plemenita ideja i plemenit način razmišljanja. I u tom smislu postoji - zbog svojevrsnog nostalgičnog traženja starih vremena - želja da se to ponovo emitira, ne samo kod nas, nego i u inozemstvu. No to dosad nije bilo moguće jer materijali nisu tehnički odgovarali standardima europskih televizija. Restauracija i digitalizacija nam to sad omogućava”, zaključuje Brešan potvrđujući informaciju da je nedavno serijal u novom ruhu otkupio talijanski RAI.

Izvor: e - novine/ Novi list

SOVJETSKI KLASICI PRVI PUT NA SRPSKOM JEZIKU

Aleksandra Radovanović    Knjige, Vesti

Nedavno osnovana Agencija za izdavaštvo “Bernar”, koja je dobila ime po priči Ivana Bunjina i vernom pratiocu Mopasana, izdala je nekoliko zanimljivih i vrednih izdanja, od kojih je većina prvi put objavljena na srpskom jeziku.

Nesuđeni nobelovac: Konstantin Paustovski

Urednik Nikola Drobnjaković izdvaja izabrane priče i eseje Konstantina PaustovskogMarija Černi”, “Adama i Evu” Jurija Kazakova, “Zapečaćeni anđeo” Nikolaja Ljeskova, “Crkva i njen tamni dvojnik” Sergeja Fudelja, delo Gi de Mopasana “Na vodi”…

- Paustovski je za života smatran najvećim sovjetskim piscem. Autentičan sledbenik Bunjina, dobio je kao i njegov uzor Nobelovu nagradu za književnost koja mu je nakon čudnih diplomatskih intriga oduzeta i dodeljena Šolohovu. Kazakov je postao vodeći autor tradicije nastale pod uticajem Bunjina i Paustovskog - kaže Drobnjaković.

Inače Mopasanova knjiga “Na vodi” nije ušla ni u jedan posleratni izbor njegovih dela, možda zato što je i pisana za čitalačku elitu. Posle sedamdeset godina brodski dnevnik Mopasana i njegovog vernog pratioca Bernara ponovo je pred srpskim čitaocima.

Izvor: Blic Online Z. Prijović

IVICA PRTENJAČA - Izbor iz poezije

Nebojša Đorđević    Poezija

Ivica Prtenjača je rođen 1969. u Rijeci, gde je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Radio je kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik. Pojedine pesme ili ciklusi prevedeni su mu na francuski, švedski, litavski, slovenački, mađarski, makedonski, engleski, nemački, italijanski i bugarski jezik. Dobitnik Nagrade 25. salona mladih 1998. Zagreb i nagrade za najbolju knjigu mladog autora na Kvirinovim susretima u Sisku 2000. Uvršten u nekoliko antologija, izbora i pregleda hrvatske poezije.

Objavio je:

Pisanje oslobađa, 1999; Yves, 2001; Nitko ne govori hrvatski (s B. Čegecom i M. Mićanovićem), izbor iz poezije, dvojezično hrvatsko/francusko izdanje, 2002; Dobro je, lijepo je, 2006; Uzimaj sve što te smiruje, 2006.

* * *

dodaj
svoje ime muškarcu
on ga drži na jeziku vrti među usnama
zareže fino nepce i pjeva
sve drugo bi od jasnoće otkinulo
značajno tijelo malene / velike zjenice
sve drugo bi me pokosilo
sirovo sunce u podne pada kroz mene
da bar izgubim šutljive slamnate ruke
na plamenim vodopadima tvojih
svilenih leđa
da malo lunjam niz ulicu oko
300 godina
ti ćeš leći taj potpuno
nepoznat muškarac disat će u
hodniku i ti ćeš čuti kako
ovaj trenutak savija tugu i
pakira je
kao lijepi talog
u oku

* * *

ljeto se prodaje
ispod vakuumiranih usnica usrećio sam
jedan hrvatski jezik
nanio sam mnoštvo otpada
u svoja ramena s lijepim svirepim mišićima
i sad bih se mijenjao za mjesto
u praonici
gdje samljeveno palmino lišće sjedi u
omekšivaču
uozbiljio sam se kad su me natjerali da se skinem
pa obučem u neprimjetnog ronioca
zamišljao sam kako se debeli američki auti
utrkuju po niskoj pšenici
istovremeno poželio sam napisati
pontiac bluebird
a da me to ne rastuži

* * *

tigar
njega se naravno sjećaš
ležao je ispred nas i zapisivao
u svoju blistavu tamnu prugu
na čelu skoro sve
sačekao sam da se probudiš
buljeći u revolvere
što smo ih izgubili na žalu
tada već nije bilo gradova
u tvojim lećama gorjela je
malena vatra
i dizao se dim
boje neba u zimski sumrak
rekao sam kapetanice
možda je ostalo premalo
vremena za poljubac
noć se sanjka
kroz mrtvo tijelo haskija
još samo jednom
na porculanskoj ribi
odvezi me

* * *

na terasi hotela kontinental
ispod kestenova završit će
moj zimski luping
ti ćeš započeti mekanu trgovinu
svojim očima i vakuumom
ali baš me briga
ostavljam te kao logor
za jednu noć
u kojem su me beduini
uspavali pjesmom o medu i nebu
širokom kao igralište
ovdje nitko neće učiniti ništa
u mojoj mornarskoj dolamici
smrzava se jedno more
na pustoj obali jedem nekome iz ruke
i grijem se u košuljici
koja sadrži plamen i
san u kojem se ljubimo i letimo
radim u vrtiću s plastičnom djecom
kad ih poželim ostaviti
gađaju me baterijom

* * *

svaki sam dan prolazio pored
kioska u kojem su pravili cocktaile
tamo je najlakše bilo biti
veseli che koji drži nekome ruku
na bedru
polako pije rosso cubano
i čeka da se nešto dogodi pa da
na vespi odnese svoje oči
i opet bude heroj
dan je tako prazan naručio
sam krvavo jutro
stotinu krvavih jutara
i srušio policajca kraj sinagoge
kad sam se vraćao ispisujući
nevjerojatne krivulje dok se
čitav gradski prijevoz otimao
zadanim rutama
cazzo rekao je policajac
croato rekao sam ja

 

LABUDOVO JEZERO U NARODNOM POZORIŠTU

Miroslav Mladenović    Kultura, Vesti

Najizvođeniji balet na svetu Labudovo jezero, Petra Iljiča Čajkovskog ponovo na repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu. Predstave na velikoj sceni 27. novembra i 2. decembra.

Prve predstave baleta Labudovo jezero u sezoni 2009 - 2010. biće izvedene na Velikoj sceni Narodnog pozorišta 27. novembra i 2. decembra.

labudovo_jezero.jpg

Antologijski balet Petra Iljiča Čajkovskog u koregrafiji i režiji Dimitrija Parlića izvodi se od 1970. godine i jedna je od najpopularnijih predstava na repertoaru Baleta Narodnog pozorišta u Beogradu, stoji na zavaničnom portalu Nacionalnog teatra.

U glavnim ulogama na prvoj verziji predstave nastupiće Ana Pavlović i Jovan Veselinović, a u drugoj predstavi Mila Dragičević i gost iz Berlina, Ronald Savković.

Ronald Savković je dobro poznat beogradskoj publici, po ulogama u predstavama Don Kihot, Žizela i Labudovo jezero.

Saradnja sa velikim koreografima i široki dijapazon uloga omogućili su tom umetniku gostovanja širom sveta i karijeru internacionalne zvezde.

Komletan ansabal Narodnog pozorišta kao i solisti učestvovaće u predstavama Labudovog jezera.

Orkestrom diriguje Ana Zorana Brajović.

Izvor: RTS