ZAVRŠENI 29. BORINI POZORIŠNI DANI

Miroslav Mladenović    Pozorište, Vesti

U Vranju su završeni 29. Borini pozorišni dani. Najbolja predstava po oceni publike je “Tako je moralo biti” Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Egona Savina. Najbolja glumica Anita Mančić.

Predstavom “Prljave ruke” pozorišta “Bora Stanković” iz Vranja, po tekstu Žan Pol Sartra u režiji Miloša Jagodića završeni 29. Borini pozorišni dani.

Tročlani žiri koji su ove godine činili kulturni radnici iz Vranja Zoran Dimić, Danijela Đorđević i Bojan Jovanović jednoglasno je odlučio da nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na festivalu, koju ove godine poklanja Komercijalna banka, dodeli glumici Aniti Mančić za ulogu Jele u predstavi “Tako je moralo biti” Jugoslovenskog dramskog pozorišta.

Glasovi publike za najbolju predstavu takođe su pripali toj predstavi i ansamblu koji je uspeo da publiku u Vranju ostavi bez daha svojom igrom i profesionalnošću.

U obrazloženju žirija o dodeli nagrade navodi se da žiri smatra da je Anita Mančić uspela da lik iz Nušićeve drame razvije u svoj njegovoj kompleksnosti, čineći tako neposredno jasnom tragediju žene koja se u kontekstu snažne patrijahalne sredine bori za ostvarenje svoje slobode i dostojanstva.

Pokrovitelj nagrade za najbolju predstavu je, kao i prethodnih pet godina, bio je “British American Tobacco” (BAT) inače generalni pokrovitelj manifestacije.

Na festivalu je odigrano pet vrhunskih predstava u izvođenju Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Narodnog pozorišta Užice, a u kojima je nastupilo više od 40 glumaca među kojima su Predrag Ejdus, Miša Janketić, Gorica Popović, Anita Mančić, Vojin Ćetković, Katarina Žutić, Bojana Maljević.

Predstave i prateći program je prema proceni organizatora manifestacije gledalo više od dve hiljade Vranjanaca, kao i brojni novinari i gosti, a prema preliminarnim podacima organizatora prihod od prodaje ulaznica je deset puta veći u odnosu na prošlogodišnji festival koji je trajao pet dana duže.

Izvor: RTS

FIFTI SENT ROMANTIČAR

Aleksandra Radovanović    Film, Vesti

Američki reper Fifti Sent (50 Cent), čiji kriminalistički film “Dead Man Running” ove sedmice stiže u bioskope, izjavio je da bi voleo da igra u romantičnom ostvarenju.

“Želeo bih da tumačim glavnu ulogu u romantičnom filmu”, rekao je reper a prenosi časopis OK.

“Džesika Alba (Jessica Alba) bi mi bila savršena partnerka. Koji muškarac ne bi voleo da igra sa njom?”, dodao je Fifti Sent čije je pravo ime Kurtis Džekson (Curtis Jackson).

Fifti Sent je objavio četiri studijska albuma, od kojih je poslednji “Before I Self Destruct” (2009). Igrao je u nekoliko filmova, među kojima su “Streets of Blood” sa Valom Kilmerom i “Get Rich or Die Tryin’” sa Terensom Hauardom (Terrence Howard).

Izvor: B 92

SAJBER - PANK I KAFKIJANSKA FANTAZIJA

Mirjana Živić - Mitić    Kultura, Vesti

IZDAVAČKA KUĆA „GEOPOETIKA” OBJAVILA ROMAN HARUKIJA MURAKAMIJA

Izdavačka kuća „Geopoetika” upravo je objavila roman znamenitog japanskog pisca Harukija Murakamija pod nazivom „Okorela zemlja čuda i kraj sveta”. Reč je o je jednom od prvih Murakamijevih romana, čije je prvo izdanje objavljeno 1985. godine, a za koje je Murakami dobio uglednu „Tanizaki književnu nagradu”. Upravo ovom knjigom je počeo njegov svetski proboj koji je kulminirao narednim romanom „Norveška šuma” kojim je ostvario svetski uspeh gigantskih razmera.

„Okorela zemlja čuda i kraj sveta” je kako mnogi tvrde prototip pravih Murakamijevih romana, na granici sf-a, obiman sa puno nadrealnih elemenata i predstavlja zadivljujući spoj sajber-panka, kafkijanske fantazije, detektivskih romana i mitske građe. Ovde se radi o neumorno dovitljivom romanu, koji tako lako navodi aktivnu pažnju čitalaca celim svojim fantazmagoričnim tokom, napisao najpopularniji japanski književnik i za njega dobio uglednu nagradu. U ovoj knjizi se, po poglavljima, naizmenično smenjuju dve precizno konstruisane paralelne priče sa elementima sf-a. Uz majstorski oslikane likove Kalkulusa, Čitača Snova i Senke, sredstvima koja kao su primerinija drugim medijima, filmu i stripu, Murakami gradi likove luckastog i genijalnog profesora, njegove bucmaste privlačne sedamnaestogodišnje unuke opsednute pink odećom i sklone razgovorima o seksu, podzemnih čudovišta, bibliotekarke, a među njih smešta i Boba Dilana, Lorin Bekol, kao i čitavu plejadu književnika, muzičara i filmskih stvaralaca kojima autor u ovom romanu pravi svojevrstan omaž.

Murakami na vrlo osoben način zapravo istražuje prirodu ljudske ličnosti, i ispituje da li smo potpuno definisani našim iskustvima i sećanjima iz kojih se sastoji naša svest. Murakamijev roman daje odgovore na mnoga važna pitanja: kakva bismo osoba bili ako bismo otklonili sećanja, zatim kako bi ličnost mogla da poseduje bilo kakve osobenosti sopstvenog individualiteta bez prizivanja događaja koji su usmerili i odredili njen razvoj.

Izvor: Glas javnosti

TOMICA BAJSIĆ - Izbor iz poezije

Nebojša Đorđević    Poezija

Tomica Bajsić je rođen je 1968. u Zagrebu, gdje je studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti. Grafički dizajner po struci, radi kao restaurator freski i slikar murala. Pesme i prevode poezije objavljivao je u raznim časopisima. Poezija mu je prevedena na finski, engleski, švedski, poljski, francuski i na jezik Inuita. Vlasnik je domena www.tinta3d.info zamišljene kao digitalna mapa poezije likovne umjetnosti u nastajanju, otvorene svima. Živi u Zagrebu sa suprugom i troje djece.

Prepevao i uredio:
Španske pesme ljubavi i progonstva, izbor iz španske poezije, 2002; Sve do srca sveta, izabrane pjesme Blaisea Cendrarsa, 2003.

Objavio:
Južni križ, 1998; Pjesme Svjetlosti i Sjene, 2004; prevod knjige U patagoniji (Bruce Chawtin), 2006; Dva svijeta i još jedan, 2007.

NAKON ŠTO SAM SPUSTIO TELEFON

vidim te: otvaraš dvostruka vrata
koja vode na terasu i sjediš
u stolici okrenuta borovima
djeca slažu tvrđavu od kocki
na četvrtini deke
kling, dižeš slušalicu s kavom

skoro je noć: zvijezde su vani
dječak ti trči u krilo i govori
“volio bih vidjeti što ima tamo gore”
zajedno čekate da mu se smiri srce
puhnuo je vjetar i misliš o džemperu
taktak, muhe se zabijaju u lampu

RANJENIK ISKUŠAVA BOGA

lutao sam šumom neprijateljskog kraljevstva
i naletio na žicu skrivenu u travi
pješadijska rasprskavajuća odskočna mina PROM2
u djeliću sekunde pred eksploziju
očekivao sam od Boga da me zaobiđe ta čaša
kada me detonacija izbacila u zrak vidio sam komade
željeza komade moje odore komade mog mesa kako hvataju
orbitu / pijesak zvijezde porculan četiri kuta vjetra tartan
žilete led / Josepha Conrada kako prosi Freyu djevojku sa
Sedam Otoka / moje neprijatelje mačke kako kradu kisik
planete i ruju po smeću / sve svjetionike u plamenu od
Novih Hebrida do Obale Papra / predsjednika Zimbabwea
Canaana Bananu
kako sluša njemački radio / tisuću prepariranih ribljih glava
koje prorokuju stranim jezicima / Amadeusa Mozarta kako
slaže aviončiće od novina -
nikada nisam volio Mozarta i to me bacilo dolje na zemlju
a zbor bečkih dječaka je zapjevao:
“vrč ide na vodu dok se ne razbije
vrč ide na vodu dok se ne razbije”

Bože, daj da me zaobiđe ta čaša molio sam
u bolničkim kolima
daj da živim još malo bar kojih 100 godina
ne želim umrijeti sada kada je došlo naše vrijeme
htio sam da moja odlikovanja blistaju poput petrolejskih
platformi koje osvjetljavaju noćne letove preko Atlantika
i da moja karizma veterana bude električna
pusti da mi limuzina klizi kroz narod kao što je Moby Dick
klizio pred očima bespomoćnog kapetana Ahaba
nikada nisam rekao da ne želim prodati dušu
samo sam licitirao cijenu
daj da budem pozvan na prijam kod predsjednika
toliko je jela koja nisam probao
toliko ima ljudi na zemlji čiju sudbinu nisam
uzeo u svoje ruke

APOKRIFI O TITU

Tito glođe svinjsku glavu na tavanu
jednim okom vreba ulicu da ga roditelji ne uhvate
baš me briga / misli / pobjeći ću biciklom

Tito ilegalno u bečkom tramvaju
obukao je svoje najbolje sivo odijelo
misli: što sam ja gori od tih studenata?

don’t marry her
marry me

Tito je Walter / John Smith / Fantomas / Caspar
Hauser / Howard Hughes / Tito je alias / alias je Tito
koliko imam imena / divi se Tito sam sebi

don’t marry her
marry me

Tito jaši Romanijom
iza njega starina Nazor posrće kroz snijeg
Vladimire Vladimire / misli Tito dobrohotno

Tito maše okupljenoj djeci iz Mercedesa
crvene marame im vezane kao omčice oko vrata / i sunce
će se jednom ugasiti / misli Tito filozofski

Tito je elegantan u smrti
spisak neutješnih po abecednom redu:
akrobati u cirkusu / činovnici / djelatnici
Instituta za historiju radničkog pokreta /
engleska kraljica / filmski radnici / hipiji /
Ilich Ramirez Sanchez a.k.a. Carlos / krojači /
kubanska industrija cigara / lijepe žene /
ljudi koji nose brkove / medvjedi nosorozi lavovi /
nastavnici u osnovnim školama / nogometaši /
oficiri iz vatrogasnih domova / odlični učenici /
operni pjevači / povijesne ličnosti / predsjednici

ribičkih društava / prodavač kukuruza na radnom
mjestu br. 7 / punkeri / rezervni milicioneri /
Sai Baba / šahisti / šefovi kućnih savjeta /
umirovljeni stariji vodnici / zeleni

* * *

Tito se opet pojavio u balonu iznad istočne Afrike
spušta dalekozor na krdo zebri
prugasti đavli / misli Tito / svi su isti

don’t marry her
marry me

Tito kaže NE Staljinu a Staljin
njemu baš me briga / ko te jebe
umiješ li računati?
imam ih dvadesetjednu tisuću osamstopedesetšest
umrvljenih u lišće Katynske šume / imam ih tristo tisuća
zakopanih krišom
imam ih deset milijuna likvidiranih likvidacijama
imam sve njihove papire / fotografije njihove djece / pisma puna
neopravdanog optimizma / njihove olovke / sitan novac
imam ih sve čitko provedene kroz knjige

KADA SE LUPIŠ SA SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA

onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.
Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen i
čekaš da bol prestane.
Kada se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.

 

IZLOŽBA “PROŠLOST ZA BUDUĆNOST”

Ivan Manojlović    Kultura, Vesti

U holu RTS-a postavljena interaktivna izložba “Prošlost za budućnost” povodom Svetskog dana zaštite audio-vizuelne kulturne baštine. Jedan od eksponata i kamera snimatelja Stevana Landupa.

Izložbom “Prošlost za budućnost” u holu zgrade RTS-a obležava se Svetski dan audio-vizuelne kulturne baštine.

Interaktivna izložba prikazuje komplikovan put rada Televizije Beograd šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, od snimanja filmskom kamerom, preko laboratorije, montaže do prenosa filmskog zapisa u televizijski.

Naslov prvog pisanog teksta u Srbiji je “Gledanje po žici” majora Jovana Vlahovića, objavljen u časopisu “Ratnik” davne 1880. godine. U tekstu se objašnjava prenos slike pomoću elektriciteta koji su tokom proteklog veka služili Televiziji Beograd za prenos audio-vizuelnog elektromagnetnog zapisa.

Jedan od eksponata u holu zgrade RTS-a je i kamera snimatelja Stevana Landupa (ARRIFLEX BL 16 mm, sa zum objektivom 12/120).

U informativni program Televizije Beograd, Landup je došao 1965. godine. Dokumentarnom žanru ostaje veran do kraja života.

Tokom svog profesionalnog rada pratio je predsednika Tita na putovanjima u zemlji i inostranstvu. Sa kamerom u ruci, Landup je obišao gotovo 77 zemalja, snimao intervjue sa Brežnjevim, Brantom, Fordom, Destenom i drugima.

Landup je autor knjige “Slika u televizijskoj informaciji”, a bio je i profesor generacijama snimatelja pre osnivanja odseka televizijske kamere na Fakultetu dramskih umetnosti.

Generalna konferencija UNESKA usvojila je “Preporuke o čuvanju i zaštiti pokretnih slika”, čime se prvi put zvanično skrenula pažnja na kulturnu i istorijsku važnost televizijskih i filmskih snimaka.

Na predlog Češke, oktobra 2005. godine, UNESKO je proglasio 27. oktobar za Svetski dan audio-vizuelne kulturne baštine. Ideja je da se na ovaj način podigne svest o potrebi hitne zaštite audio-vizuelnog nasleđa.

Ovogodišnji Svetski dan obeležava se pod sloganom “Baština koja nestaje: mi je možemo spasiti”. UNESKO je 27. oktobra 1980. godine uputio apel da se odlučanom akcijom osigura njihova zaštita.

Izvor: RTS