NOVO LICE VELIKOG GLUMCA

Aleksandra Radovanović    Knjige, Kultura, Vesti

„Zalažem se za laž” Zorana Radmilovića

Par priča, beleške, jedno pismo i neke pesme, sadržaj su neobične knjige „Zalažem se za laž” (izd. VBZ) jednog od najboljih srpskih glumaca Zorana Radmilovića, koju je priredila njegova ćerka Ana Radmilović.

- O mom ocu su govorili i pisali njegovi prijatelji, kolege, kritičari, teatrolozi, oni koji su sedeli s njim u kafanama… Anegdote o njemu su se prepričavale, i prepričavaju se, i tu više nikome i nije važno šta je od svega toga zaista bilo, a šta nikad nije bilo niti je moglo biti. Nije važno, jer on je još za života postao kao narodna pesma - pripada svima ili ne pripada nikome, njegove najpoznatije replike ponavljaju čak i oni koji se nisu ni rodili kada je on umro. Ova knjiga pak po prvi put daje izbor stvari koje je on sam pisao - kaže Ana Radmilović.

Među tekstovima za koje Zoran Radmilović verovatno nikada ni slutio nije da će biti objavljeni su priče „Danski princ”, „Otac je mrtav”, „Rupa”, „Priča o Ani (kad je Ana bila mala)”, „Priča o Jeleni”, „Istinita priča o jednom zaboravljenom i ostarelom glumcu”, dve pesme Dini i dve bolničke pesme…

U tekstu koji se nalazi u knjizi Rambo Amadeus piše:

„Ponekad jednostavno nemamo načina da izmjerimo veličinu i značaj nekog čovjeka, ili neke pojave. Sam glumački dar ovog velikana zapravo je kao vesela draperija prekrivao i sakrivao taj granitni blok karaktera i duha, grubo isklesanog oštrim darom za filosofsko promatranje stvarnosti. Jer, iza goropadnog majstora glumačke improvizacije i maratonskih komedijanja krio se izvanredno dubok i širok, istovremeno tanan i samokritičan um.”

Izvor: Blic Online M. Graf

BIVŠI PREDSEDNIK JUGOSLAVIJE: JESAM JUGONOSTALGIČAR

Nebojša Đorđević    Knjige, Kultura, Vesti

BEOGRAD - Ne branim se od prigovora da sam jugonostalgičar, jer to stvarno jesam, rekao je danas na Sajmu knjiga u Beogradu jedan od najpoznatijih funkcionera bivše SFR Jugoslavije Raif Dizdarević i objasnio da ga uhvati tuga kada pomisli kako je završio jedan civilizacijski projekat kakav je bio Jugoslavija.

Govoreći na promociji svojih memoara “Od smrti Tita, do smrti Jugoslavije”, Dizdarević je istakao da ih je napisao iz osećaja dužnosti da odgovori na mnoga “krivotvorenja istorijske istine”.

Na Sajmu knjiga predstavljeno je englesko izdanje ove knjige, prvi put objavljene pre 10 godina u Sarajevu, koju je nekadašnji ministar inostranih poslova i predsednik Predsedništva SFRJ napisao na osnovu dokumenata i držeći se parole “čuvaj se naknadne pameti”.

Prema oceni Dizdarevića, o događajima u deceniji posle Titove smrti do raspada Jugoslavije pisalo se i govorilo bez poznavanja činjenica i truda da se saznaju, kako je kome odgovaralo.

“Ja se od prigovora da sam jugonostalgičar ne branim, jer ja to stvarno jesam”, rekao je Dizdarević, objašnjavajući da ga zahvati tuga kad pomisli kako je završio jedan civilizacaijski projekat kakav je bio Jugoslavija.

Dizdarević je rekao da oseća posebnu radost što se posle mnogih godina u Beogradu sreo sa svojim prijateljima i drugovima sa kojima je godinama zajedno radio.

Na promociji je učestvovao i nekadašnji dugogodišnji ambasador SFR Jugoslavije Milan Zupan.

Do engleskog izdanja knjige, objavljenog ove godine, došlo je zbog velikog intresovanja stranih diplomata i strane stučne javnosti, objasnio je generalni menadžer izdavačke kuće Šahinpašić, Tajib Šahinpašić.

Prema njegovoj oceni, Dizdarevićeva knjiga i posle 10 godina od prvog izdanja izaziva veliko intresovanje, o čemu svedoče i njena mnogobrojna izdanja.

Izvor: RTV

SRBIJA VRATILA MEDOVIĆA HRVATSKOJ

Miroslav Mladenović    Kultura, Vesti

Povratak ukradene kulturne baštine

Slika hrvatskog umjetnika Celestina Medovića (1857-1920) “Sveta obitelj” vraćena je Hrvatskoj. Rezultat je to dogovora srbijansko-hrvatskog povjerenstva za povratak kulturnih dobara. Slika, rad istaknuta umjetnika prvog naraštaja slikara hrvatske moderne, opljačkana je 1992. iz franjevačkog samostana u Slanom

Umjetnina s pripadajućom dokumentacijom koju su pripremili Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture iz Novoga Sada i ministarstava kulture Republike Srbije i Republike Hrvatske odvezena je u Hrvatski restauratorski zavod. Nakon uvida u njezino stanje i restauratorskih zahvata, slika će biti vraćena u Slano.

Nakon krađe slika je bila na ilegalnom tržištu umjetnina, najprije u Crnoj Gori, a zatim u Srbiji, gdje je u privatnom posjedu u Bezdanu, u somborskoj općini, i pronađena zahvaljujući suradnji policija triju država - Hrvatske, Crne Gore i Srbije.

Prema podacima s kojima na osnovi procjene ratne štete raspolaže Ministarstvo kulture, s dubrovačkog je područja ranih 90-ih godina otuđen i veći broj umjetnina i iz franjevačkog samostana u Pridvorju te iz crkve sv. Nikole u Čilipima.

Izvor: e - novine

MARIO SUŠKO - Izbor iz poezije

Nebojša Đorđević    Poezija

Rođen je u Sarajevu 1941. Objavio pedeset i osam knjiga, od čega velik dio čine izbori i prijevodi vodećih američkih autora (Bellow, Doctorow, Sryron, Vonnegut, Malamud, Barthelme, Baldwin, Roethke itd.). Od 1993. živi u SAD.

Objavio je:
Prvo putovanje, 1965; Drugo putovanje ili patetika uma, 1968; Fantazije, 1970; Preživljenje, 1974; Ispovijesti, 1976; Skladbe i odsjevi, 1977; Zemljoviđenja, 1980; Gravitacije, 41, 1982; Izabrane pjesme, 1984; Phisika Meta, 1989; Knjiga izlaska, 1991; Priručnik za poeziju, 1994; Mothers, Shoes and Other mortal Songs, 1995; Buduća prošlost, 1996; Majke, cipele i ine pjesme, 1997; Versus Exsul, 1998; Čitanje života i smrti (1982 - 2002), 2003; Vječnost na čekanju, 2006.

GORNJA I DONJA

Malena drvena kutija koja je danas došla
Sadrži gornju i donju protezu moje majke.

Dva ružičasta oklopa kornjače u pamučnom
snijegu.
Nepokretan hoću ih očima svojim pokrenuti

Da čujem kako cvokću dok meso žvaču.
Kao da će ta iluzija majku vratiti.

Pamtim u dokumentarnim sam filmovima
gledao
Preživjele logoraše s ustima punim krnjadaka i
rupa.

Sad i ja tako izgledam u zrcalu kupaonice.
Tko god me upita za moje ratne brazgotine
smiješim se.

Majka također. Vjerojatno. Dok sjedi naga
Na nekoj obali rijeke s ove strane neuzorana
polja

Gdje izblijedjele lubanje kad dođu ljetne
Kiše neće izroniti i sablasno joj se ceriti.

Pitam se je li mi time htjela
Nešto kazati. Da je to način da se mjesto

Ovo ostavi. Bez zuba. Poput dojenčeta.

PJESMA ZALUTALA PSA

Otišao sam šetati i zalajao na psa.
On mi se smijao repom.
Stavio sam ruku na stražnjicu i mahao.
Pas je nakrivio glavu; vlasnik je povukao
povodac i potom su oboje otišli, a ja stajao
sam, pokazujući zube u gluhoj noći.

I tad je pas doletio preko ograde.
“Ovo je bilo tvoje, vjerujem”, rekao je glas
na francuskome. Pogledao sam
mlitavo tijelo do mojih nogu i pobjegao.
Iza ugla opazio sam slijepu djevojčicu
s povocem u ruci. “Nikad ne govoriš kako jest.”

Ja sam dotle ponavljao u sebi: Moraš se
probuditi. Pronađi neku izliku. Zahod.
No crvena točka treperila je na zidu hodnika.
Išao bih četveronoške, moj pas
prihvaćao to kao lakrdijašenje. Doista,
tako se smrt mogla prevariti, budaljenjem.

Djevojčica je stavila baršunast povodac
oko mojega vrata. “Pomoći ću ti izaći odavde.”
Njezin krezubi smiješak nalik cerenju
francuskog bojnika u zaleđenoj zračnoj luci
koji ništa nije htio znati o patnji
pasjega svijeta. Upitao sam ju ispod glasa:
“Ako nemaš kamo otići, jesi li opet prognanik?”

Ona sjedi na vrećama s pijeskom,
bijela se pločica njezina lijevog oka okreće,
crveni. “Sve kako treba?” dolazi glas
iz mraka. “Da, redarstveniče; u šetnji sam.”
“Javljeno je da ima zalutao pas. Išta?”
Niječem glavom. Ruka mi poseže za vratom.

Djevojčica njiše povodac u koščatoj ruci.
“Ti si običan klaun”, veli. “Puzanje, crvene
točke, pukovnik što hoće malo gotovine da ustvrdi
svoj osjećaj moći, sve je to naravno i ti nikoga
nisi uspio prevariti. No, svijet treba
nešto čemu će se smijati. Možeš ići. Pošteđen si.”

USPORENO DJELOVANJE

Te noći sam sanjao o Americi.
Kad sam se probudio u toj zemlji
dva desetljeća kasnije i pošao uzeti
novine, pred vratima je bio mrtvac.
Na naslovnici je bila moja zrnata
fotografija i tekst: Etnički sukobi.

Nikad ga nisam vidio u svojem životu,
pa sam mu pregledao džepove, našao
svoju izbjegličku kartu, staru zelenu
špekulu, pero i pismo majci,
“Znadem da si u meni uvijek vidjela
mojega oca…” i spoznao da je to on.

Stajao sam tamo, ne znadući što
mi je činiti. Mrzio sam to zgužvano
tijelo, preteško da ga odvučem nekamo.
Nije bilo rupa od zrna, od uboda nožem;
zamijetio sam datum na novinama,
17. prosinca 2013. Smiješak i odlanuće.

Nenadano, zastenjao je i pogledao me.
Jedno mu je oko bilo nepokretno.
“Znadem te. Bio si u mojem snu”,
kazao je, “ali ne pamtim u kojem.
Rekli su mi da te ubijem, ali se nešto
zbilo. Iščeznuo si ili se ja probudio.”

Uzeo sam svoje stvari i okrenuo se.
“To je grabež”, šapnuo je, “ali ništa
neću reći.” Nije me prepoznao. Ušao sam
unutra, zaključao vrata, stavio lanac,
navukao zasun, rinuo pištolj ispod

jastuka i nastavio spavati u Americi.

REKONSTRUKCIJA

Majka će sjediti za stolom
u hladnoj bijeloj kuhinji,
čekati da joj donesem
knjigu u kojoj pišem
kako sam iskopao njezine kosti
da ih doma odnesem.

Bit će tamo, rekonstruirana
poput pročelja kuća,
dok ću se ja pitati koje je stablo
u parku što nikad više mladice
neće pustiti lijes njezin bilo.

Ruka će moja mirisati na zemlju
i trulo lišće dok okrećem
stranice, tražeći neki dokaz
koji neće prebojena istina biti.
Znadući gdje ona doista jest
zaboravit ću možebit gdje ja jesam.

Kazat će, nikad nisam razumjela
tvoje pjesme, i ja ću gledati samoga
sebe kako blago zatvaram knjigu
u njezinu krilu, gradim se da imam
krivu stranicu, krivu kuću i krivi grad.

 

KUBRICKOVU “ISIJAVANJU” TITULA NAJSTRAŠNIJEG FILMA SVIH VREMENA

Ivan Manojlović    Film, Vesti

FANOVI ODLUČILI

Kritičari o tome raspredaju desetljećima, ali publika je odlučila: kultno “Isijavanje” Stanleyja Kubricka s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi jučer je proglašeno najstrašnijim filmom svih vremena.

Kritičari o tome raspredaju desetljećima, ali publika je odlučila: kultno “Isijavanje” Stanleyja Kubricka s Jackom Nicholsonom u glavnoj ulozi jučer je proglašeno najstrašnijim filmom svih vremena.

Top-lista 100 najstrašnijih objavljena je nakon velikog istraživanja na portalu totalscifionline.com. U konkurenciji od 1920. naovamo bili su stilski najraznovrsniji filmovi, a visoko su rangirani i stupovi žanra poput Rosemaryne bebe (drugo mjesto) i Psiha (peti na ljestvici).

Izvor: Vecernji hr (mz/VLM)