OD HESEA DO MITOLOGIJE SVETA

Ivan Manojlović    Knjige, Vesti

MNOŠTVO NOVIH NASLOVA IZ IZDAVAČKE KUĆE „DERETA”

Izdavačka kuća „Dereta” objavila je ovih dana roman italijanskog autora Paola Đordanija „Usamljenost prostih brojeva”

Prateći svoje junake od detinjstva do fizičke i emotivne zrelosti Paolo Đordano gradi dirljivu priču o neispunjenim željama, bolu, povređivanju i gubicima, o propuštenim prilikama; kako nesigurnost i odsustvo hrabrosti, strah od autoriteta i sveta odraslih može da učini odrastanje teškim i bolnim, a trenutke suočavanja sa životom i donošenje odluka traumatičnim. Aliče u svojoj sedmoj godini još ne zna šta bi od života, ali sigurna je da ne voli skijanje, sport koji joj je nametnuo opsesivni otac. Jednog maglovitog jutra, za vreme treninga pada i lomi lisnu kost. Od tada mrzi svog oca, hramlje, malerozna je, nema prijatelje, radi tetovaže po stomaku i živi u stalnom konfliktu sa okolinom. Dirljiva priča Paola Đordana nas vraća u surove i lepe predele odrastanja i detinjstva.

Među novim naslovima ovog izdavača je i antologijsko delo, najobimniji izbor ljubavnih priča Hermana Hesea, velikog umetnika svetske književnosti u kojima otkrivamo sasvim novo lice pisca koji je otvorio mnoge tamne lagume ljudske duše, ali i „otkrio nova obasjanja”. Ove priče su upravo „posledica takvog putovanja, do ljubavi i nazad, putovanja koje vodi kroz samo središte duše”. Antologija najbolje pokazuje da je ljubav opsesivno osećanje koje je presudno uticalo na čitavo delo kultnog pisca mnogih generacija,
Nobelovca i autora velikih romana svetske književnosti: „Igra đinđuvama”, „Sidarta” i „Stepski vuk”.

Među kapitalnim naslovima ovog izdavača našla se Larusova enciklopedija”Mitologije sveta”, autora Fernanda Konta. Delo predstavlja svojevrsnu odiseju kroz vekove i kontinente, koja poziva čitaoca na proputovanje od Mediterana do Severne Evrope, od Indije do Kine i Japana, od Okeanije do Srednje Amerike, od Afrike do Madagaskara predočavajući mu srž kulturne baštine sveta. Polazeći od mitova o postanju, od panteona i genealogija božanstava, Larusove „Mitologije sveta” za svaku veliku civilizaciju predstavljaju glavne mitove, božanstva i heroje, dajući prednost vizuelnom i ikonografskom.

Izvor: Glas Javnosti

“MARKOVIĆ - GUT SEKSTET” PONOVO NA SCENI DOMA SINDIKATA

Aleksandra Radovanović    Muzika, Vesti

Beogradski džez festival, 25. po redu, biće održan od 29. oktobra do 1. novembra u Kolarčevoj zadužbini, Domu sindikata i Domu omladine Beograda.

Povratničkim nastupom nakon 25 godina pauze, festival će 29. oktobra (19.30) u Domu sindikata otvoriti jedan od najvažnijih srpskih džez sastava „Marković-Gut sekstet”. Iste večeri (21.30) u Domu sindikata hrvatska pevačica Gabi Novak u pratnji „Hrvatskog ol stars džez ansambla”, koji predvodi njen sin pijanista Matija Dedić, izvešće džez standarde kojim se proslavila u Jugoslaviji šezdesetih godina. Odgovorni urednik programa DOB-a Dragan Ambrozić najavio je juče na konferenciji za novinare da će druge večeri nastupiti u Domu sindikata „Dizi Gilespi ol stars bend” (Allstars Dizzy Gillespie), koji čine muzičari saradnici čuvenog trubača Gilepsija (1917-1993), učesnika Prvog beogradskog džez festivala 1971. godine.

Treće večeri na Kolarcu sviraju saksofonista Džo Lovano, sa svojim programom rekonstrukcije originalnog bi-bap zvuka iz kluba u njujorškoj 52. ulici, i izraelska klarinetistkinja Anat Koen, koja improvizuje na teme od džez klasika do jevrejskih narodnih melodija. Završne večeri 1. novembra na Kolarcu nastupaju ovogodišnji dobitnici nagrade „Gremi”, trubač Terens Blančard (Terence Blanchard), ekskluzivni autor muzike za sve filmove Spajka Lija (Spike Lee), i potom pevač Kurt Iling (Elling).
Organizatori još nisu saopštili učesnike „Ponoćnog programa” festivala, koji će biti održavan svake večeri od 23.30 u DOB-u.

Izvor: Blic Online

SRPSKA KNJIŽEVNOST U LAVOVU

Nebojša Đorđević    Knjige, Kultura, Vesti

LAVOV - U okviru nedavno završenog 16. međunarodnog foruma izdavača u Lavovu, najveće svetkovine knjige u Ukrajini, održan je četvrti po redu Međunarodni književni festival na kome su srpsku književnost zastupali profesor Sava Damjanov i profesor Aleksandar Jerkov.

Kako je Tanjugu rekla profesor Ala Tatarenko, ugledni ukrajinski slavista, veliki znalac i prevodilac srpske književnosti, na književnom susretu u Lavovu učestvovalo je oko 80 pisaca iz 18 zemalja.

Prema oceni Ale Tatarenko, poznati prozaista i istoričar književnosti Damjanov bio je “sigurno jedan od najzapaženijih učesnika festivala”.

“On u Ukrajini ima svoju publiku koja rado čita njegovu prozu na ukrajinskom, ceni njegovu Antologiju srpske postmoderne fantastike (koja se pojavila u ukrajinskoj verziji 2004.), rado dolazi na njegove književne večeri i zato je bio najzastupljeniji u programu Festivala, na kome je imao tri u različitim programima”, navela je Tatarenko.

Prema njenim rečima, on je nastupio u “duetu” sa popularnim ukrajinskim književnikom Jurijem Viničukom, a tema je bila tri S (San, Seks i Smeh) u njihovom stvaralaštvu. kasnije pretočena u intervjue. Sledeći nastup bio je na sceni pozorišta “Vaskrsenje” gde su Damjanov i Jerkov bili tumači “tajni” Pavićevog “Hazarskog rečnika.

Na taj način na Lavovskom festivalu bio je obeležen 80. rođendan Pavića i 25 -godišnjica izlaska tog romana u kojem se spominje grad Lavov.

Treći festivalski nastup Damjanov je imao u ulici Srpskoj, u “Mazoh kafeu” gde je predstavio je svoju novu knjigu “Istorija kao apokrif”.

Bilo je reči i o novim izdanjima ukrajinskih prevoda njegovih dela, pre svega o antologiji savremene srpske pripovetke “Neodoljivi Eros priče” koju je priredila Ala Tatarenko, objavila ukrajinska izdavačka kuća “Kalvarija”, a finansijski pomoglo Ministarstvo kulture Republike Srbije.

Među koricama antologije su pripovetke M. Pavića, V. Ognjenović, J. Aćina, R. Belog Markovića, D. Albaharija, V. Pavkovića, Lj. Arsić S. Damjanova, M. Pantića, J. Lengold i M. Knežević.

Izvor: RTV

DANIJEL DRAGOJEVIĆ - IZBOR IZ POEZIJE

Nebojša Đorđević    Vesti

Rodio se 28. januara 1934. godine u Veloj Luci na otoku Korčuli. Jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca danas. Uticao na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pesmama, originalnim stilom i beskompromisnim držanjem.

* dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih književnik nagrada, između kojih Goranove nagrade 2005. za knjigu “Žamor”, nagrade Vladimir Nazor 1981., Zmajeve nagrade 1981. za knjigu “Razdoblje karbona”, nagrade “Branko Miljković” za knjigu “Prirodopis” 1974. godine, i drugih.
* brat blizanac pisca Ivana Dragojevića (U srcu ljeta, Vukodlaci, Smrt gospodina Medara, Kaučenica i R4), umrlog 3. avgusta 1999. u Zagrebu.

Objavljena dela:

* Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961;
* U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964;
* Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965;
* Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968;
* Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969;
* O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970,
* Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972;
* Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972,
* Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
* Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976,
* Razdoblje karbona (poezija), Cekade, Zagreb 1981;
* Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985,
* Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994,
* Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994,
* Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997.
* Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 ( Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005.)

PTICE

Pticama je u mojoj glavi tijesno.
Nisu one ono što sam sâm domislio
i što ima mali mrak takva nastanka.
Dospjele u moju glavu, one žele
unutra vani, vani unutra, kao da je to jedno.
Koliko je do mene, činim što mogu. Tu gdje sam
pošumljavam, svićem, primičem i razmičem nebo
za više prostora. Kada lete i sâm malo letim,
kada se uzlepršaju odlijećem od sebe,
kada pjevaju ćutim ljekovitu nemoć.
Za mnogo prostora, za raspored upisan
u krilima nemam pouzdana načina.
U iluziji sam da bih mogao, da mogu, da hoću,
ali polja kažu, moraš se dogovoriti s nama,
to kaže i potok, prve kuće u izmaglici
i dječak koji odmiče cestom.

TAMA

Nakon nekog Hamleta na Lovrjencu
pitala me Melita Roko jeste li primijetili
kako neki za vrijeme predstave ne gledaju
drugo nego mrak oko sebe.
Nisam rekao ništa, pomislio sam sreća
što je sjedila daleko od mene,
inače bi doznala da sam jedan od tih.
Ah, gospođo začuđena, možda uvrijeđena,
kada se svjetla ugase i tišina pokaže
dotle nevidljivu tamu oko nas, među nama,
kako da je čovjek ne sluša i ne gleda?
Jedan tajni jezik s mora, okolnih brda,
dalekih otoka, bliskih zvijezda, iz grada,
jezik prije govora, kao dječji strah
dolazi, moglo bi se reći plavi,
i mi ne znamo što hoće,
stajati na ramenu, ustima, razumu,
biti donji i gornji glas, slika,
priča prije i nakon priče,
ili samo tama, tama, gušiteljica mjere,
svekoliki profil slijepog oka,
tišina nakon nekoliko milijardi pucnjeva.
O, tama, tama. Približio bih je
da mi bude ogrtač za večernju hladnoću,
udaljio bih je da me ne zaguši,
udvarao bih joj, vikao: čija si, támo?
Luda i mudra hvata me s visinskog tornja.
Gdje smo? Kada budem mogao i budem znao
svrnut ću je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prestanka obnavljaju porazi.
Tu budimo, ti moćna, ti svevideća,
tu časak budi svjetlo,
reci ja sam svjetlo.

TAPISERIJA

Stojim usred riječi kao da je to negdje
i kažem neću temu. Kažem nekome kao da znam kome
neću temu. Što je zamišljeno a nije došlo
neka je okruglo i nevidljivo. Pripravan za
nepravilnosti, nesretan slučaj: njegovom rukom,
svojim slovima. Pustim li brod da klizi linijom
koju je stvorio, slijedim li put njegovog
kratkog daha, na mene će dim veći od svake riječi.
Oblikuj se, sudbino, kao koraci u snu!
A u blizini pučina samoglasnika, suglasnički
vjetar nečistiji od razuma, bistriji od izlaza,
duga rečenica za one koji umiru.
Pozadina, skitnice, lice u vrču, zemljotres,
veselje obližnjeg nereda. Srce, crna granica,
zateže nit: korake kao stvari, stvari kao zrak.
Zanos. Mjesta na mjestu više nema. Nenađeno.
Ja smo, ti smo, mi smo? Nismo. Oni smo, ono smo?
Nestalo je mjesto. Izgorilo.

 

OGRADA

Dolazeći u posjet vidio sam veliku rupu
na žičanoj ogradi duševne bolnice i pomislio
kako nikada neću biti tako nešto potrebno,
otvoreno i utješno. Kroz mene neće nitko ući
niti izaći, nisam okrenut istovremeno na obje
strane, unutra i vani, ne čekam nikoga.
Što sam ja prema jednom običnom prolazu
kojega su želje nedopušteno napravile,
kojega želje održavaju i ni trenutak
ne ostavljaju samog? Čak se i kos
izgleda s visoke grane sprema
proletjeti kroz njega.

 

KROZ OTVOR PALUBE

Kroz otvor palube vide se poluge
brodskog motora kako se pokreću
gore dolje, naprijed natrag, vrte
u ulju, mazivu, pari, tko zna čemu.
Jedan dio dohvaća drugi, utišava ga,
sporazumijevaju se kao sljepačke slike.
Teško je vjerovati da jedan s drugim,
da jedan do drugoga mogu išta učiniti,
bilo što pokrenuti. Tu, u blizini dna,
kao da sve počinje, završava se, potire.
A ipak, onome tko s prozora na obali
gleda kako brod klizi i bez napora ulazi
u luku, a trag mu začas nestaje, srce
zaigra i misao o smrti, ako se i javi,
lakša je, tiša, bliža običnoj misli.

 

 

SREBRNI KOŠARKAŠI U SRBIJI - NARODNI HEROJI!

Nebojša Đorđević    Sport, Vesti

Košarkaške reprezentativce, „Srebrne” srpske košarkaše na balkonu Skupštine grada dočekalo desetak hiljada ljudi! Junaci iz Katovica doživeli ovacije, navijači najviše klicali selektoru Dušanu Ivkoviću.
Kao u dobra stara vremena… Teodosić, Krstić, Veličković… dočekani su kao nekada Divac, Đorđević, Danilović i ostali asovi.

To se zove biti svoj na svome! Košarkaška reprezentacija Srbije, na čelu sa selektorom Dušanom Dudom Ivkovićem, izašla je juče na čuveni balkon Skupštine grada prvi put još od Indijanapolisa 2002. godine, proslavljajući tako na dobro poznat način srebrnu medalju sa Evropskog prvenstva u Poljskoj!

Na platou ih je dočekalo desetak hiljada ponosnih Beograđana, od kojih mnogi još pamte slična okupljanja iz devedesetih godina prošlog veka, kada su srpski košarkaši i ustanovili ovakvu vrstu slavlja i druženja sa narodom. Sve u svemu, Srbija je u ponedeljak po podne ponovo ličila na „zemlju košarke”, zemlju koja ume da ceni uspehe svojih heroja i koja zna kako da im se na tome zahvali. Srebrni „orlovi” su im, zauzvrat, zakazali novo viđenje na istom mestu, možda već posle Svetskog prvenstva u Turskoj 2010. godine…

A slavlje je počelo još na aerodromu „Nikola Tesla”, na koji su vicešampioni Evrope sleteli sa malim zakašnjenjem, nešto posle 15 časova, čarter letom iz Katovica. Tu su ih već čekali devojke, članovi porodica, prijatelji, zbunjeni slučajni prolaznici, sa sve legendarnim Lepim Mićom, koji je uz harmoniku izveo još legendarniji hit „Za Beograd”. Nakon konferencije za medije, „orlovi” su ka gradskoj skupštini krenuli u otvorenom autobusu, usput pozdravljajući navijače koji su ih čekali na svakom ćošku, nadvožnjaku, mostu…

Na balkonu i Vesna, Stojić i Jagar

Na balkonu skupštine grada juče se, na zahtev publike i košarkaša, pojavila i Vesna, devojka ekonoma naše reprezentacije Joce, koja se preko noći proslavila nakon što su se „orlovi” na postolju u nedelju pojavili sa srpskom trobojkom na kojoj je pisalo „Vesna, volim te”. Takođe, okupljeni su pozdravili i srpske veslače Nikolu Stojića i Gorana Jagara, koji su na Evropskom prvenstvu u Belorusiji takođe osvojili srebrnu medalju.

Ispred skupštine su stigli oko 18 časova i deset minuta, što je označilo početak sveopšteg delirijuma, u kojem je bilo zaista teško kontrolisati emocije. Jedan po jedan, sa srebrom oko vrata i s tri prsta u vazduhu, iz autobusa su izlazili Krstić, Veličković, Tepić, Teodosić… A pre nego što su se popeli na balkon, svi su postigli još po jedan poen (koš je bio postavljen na samom ulazu u gradsku skupštinu, a zanimljivo je da je retko koji reprezentativac ubacio „iz prve”)! U holu ih je, kako i dolikuje, domaćinski dočekao gradonačelnik Beograda Dragan Đilas.

Ovacije su dobili svi košarkaši, kompletan stručni štab, kao i svi ostali članovi naše ekspedicije u Poljskoj, a Beograd se posebno poklonio čarobnjaku Dušanu Dudi Ivkoviću, verovatno najboljem evropskom treneru današnjice. Uprkos činjenici da je svim igračima ovo bio „prvi balkon” u karijeri, nisu se dali zbuniti, pa je tako Veličković pevao „Bjelica ubica”, a na tapetu je bio i Mačvan, koga su svi zadirkivali zbog specifičnog načina na koji diže tri prsta.

Ovaj doček se u jednom detalju ipak razlikovao od svih prethodnih koje su košarkaške reprezentacije doživele, jer se prvi put sa balkona čula himna „Bože pravde”, koju su uglas otpevali svi prisutni.

- Hvala svima na ovoj božanstvenoj podršci, za ovo je zaista vredelo truditi se - rekao je na kraju Duda Ivković.

Izvor: Press Online