KOKO PRE ŠANEL

Aleksandra Radovanović    Film, Vesti

“Koko pre Šanel” (Coco avant Chanel / Coco Before Chanel) - - Francuska, Warner Bros. France 2009.
Režija: An Fontejn

Scenario: An & Kamij Fontejn, Kristofer Hempton i Žak Fjeski, prema motivima knjige Edmonde Šarl-Ru

Uloge: Odri Totu, Benoa Pulvord, Alesandro Nivola, Mari Žilan, Emanuel Devos, Režis Roje, Etjen Bartolomeus, Jan Difa, Lisa Koen

Godine 1893. pred kapijom katoličkog sirotišta otac ostavlja mrku crnokosu devojčicu kojoj je umrla majka. U tom trenutku niko ne sanja da će mnogo kasnije čitava jedna modna imperija poneti njeno ime koje će postati globalni sinonim za francuski chic - kao što ni časne sestre od kojih je naučila da šije ne znaju da će strogost njihovog života trajno uticati na njen budući stil, odlikovan jednostavnošću i minimalizmom. Ketrin Hepbern ju je glumila u mjuziklu na Brodveju još za života, Širli MekLejn u trosatnoj mini TV seriji prošle godine a nedavno je u Kanu prikazan film o njenoj ljubavi s ruskim kompozitorom Igorom Stravinskim.

Za nekog ko je svoje životno delo zasnovao na uzdržanim kombinacijama crne i bele Gabrijela Koko Šanel (1883-1971) je imala itekako živopisan život - a mnogi Francuzi joj kao nacionalnoj ikoni zameraju kolaboraciju s nacistima tokom okupacije Pariza. Mudro se stoga fokusirajući na njene rane godine, “Koko pre Šanel” donosi priču o ženi pre brenda.

Sada devojka od 25, Koko (Odri Totu) je danju krojačica a noću peva u kabareu i ne krije ambicije za brzim društvenim napretkom kroz svilene budoare raskalašne i strogo klasno podeljene Francuske u predvečerje Prvog svetskog rata. Koko postaje ljubavnica raspuštenog bogatog naslednika i plejboja Etjena Balzana (Benoa Pulvord) i odlazi na njegovo seosko imanje gde uči kako da s osmehom prima verbalne udarce od snobova iz visokog društva i vraća ih, da jaše, šarmira po salonima i elegantno se oblači. Vidimo kako ležerno prekraja za sebe mušku odeću svog patrona i prisustvujemo nastanku famozne male crne haljine i izgleda zvanog dečačkim (la mode garçon). Tada Koko upoznaje zgodnog engleskog industrijalca i polo igrača Artura Kejpela zvanog “Boj” (Alesandro Nivola) i po prvi put se pita kako je to biti stvarno zaljubljen u muškarca…

U eri kad su obline bile omiljene, Koko Šanel je isticala svoju vitku androginu figuru prilagodivši sebi mušku garderobu. U tom raskošnom svetu u kom su se žene pretrpavale čipkom i gušile u korsetima, njeno eksperimentisanje s oblačenjem bilo je revolucionarno. Izbacila je steznike iz haljina, sklonila perje i cveće sa šešira i koristeći svoje oštro oko ponudila inteligentno krojene uske modele oštrih linija, odeću koja je lakša i za gledanje i za nošenje - i tako je rođeno oslobađanje ženske telesnosti kroz modu koje će obeležiti XX vek.

Filmska Koko je neko ko polnu neravnopravnost oportuno okreće u svoju korist, dok je prava Koko ostala zapamćena kao samouverena, neposredna osoba jake volje, biseksualka koja je otvoreno prezirala gejeve. Fontejnova pak želi da joj se divimo kao prvoj savremenoj ženi: drskoj, hrabroj, nezavisnoj, ambicioznoj i talentovanoj devojci koja je želela slavu i bogatstvo i nije dozvolila da joj išta - siromaštvo, predrasude ili muškarci - stane na put.

No, iako je to naizgled priča o ličnom trijumfu, njeno raspoloženje je gorko. Scenario - napisan prema motivima biografije “Nekonformista” (L’Irrégulière) autora Edmonde Šarl-Ru, nekadašnje urednice magazina Vogue - promišljeno priča priču i vešto se dotiče pitanja gubitka, identiteta, ambicije i kompromisa. Hronologija i motivacije su povremeno slobodno tretirani, ali i sama Šanelova je uostalom notorno menjala i ulepšavala priče o svom poreklu, detinjstvu i burnoj mladosti.

Odri Totu (”Čudesni život Amelije Pulen”), koja je zamenila Nikol Kidmen kao zaštitno lice parfema Chanel No. 5, svojom francuskom elegancijom i ekspresivnom nestrpljivošću predstavlja savršen izbor za gladnu, ambicioznu Koko: nemirnu, nepoverljivu i manipulativnu devojku koja će postati samouverena mlada žena sigurna u svoj ukus. Totuova je izvanredna, gradi nijansiran lik ne plašeći se njegovih negativnih osobina, naprotiv - oslanjajući se, kao i stvarna Koko, uspešno na urođeni šarm kako bismo ipak ostali na njenoj strani. Kao i sa ulogom serijskog ubice u kultnom filmu “Čovek ujeo psa” (1992) koja ga je proslavila, izvrsnom belgijskom glumcu Benoa Pulvordu polazi za rukom da i prilično bezvredni Balzan postane simpatičan do kraja filma.

Vizuelno elegantan poput brenda Chanel, lep poput fotogenične Odri Totu, diskretan koliko i No. 5, film An Fontejn naposletku ostaje pomalo emotivno distanciran, ali to je možda pitanje ukusa. “Koko pre Šanel” s budžetom od 20 miliona evra predivno dočarava vreme nazvano La Belle Époque i iako nije kompleksna drama kakva bi moguće želeo da bude, ali ni konvencionalan biografski film, zanimljivo je ostvarenje koje vredi pogledati u bioskopu.

Izvor:B 92 Nedeljko Kovačić

PREMINULA LUSI IZ PESME BITLSA

Ivan Manojlović    Vesti

Žena čije je prijateljstvo sa sinom Džona Lenona, Džulijanom, inspirisalo pesmu Bitlsa (The Beatles) „Lucy in the sky with diamonds” preminula je u 46 godini.

Lusi Voden, za koju se tek nedavno otkrilo da je bila inspiracija za pesmu „Lucy in the sky with diamonds”, borila se sa lupusom, neizlečivom bolešću koja napada imuni sistem.

Džulijan Lenon izjavio je da je pesma inspirisana njenom slikom koju je on nacrtao u obdaništu i koju je nakon toga pokazao svom ocu, Džonu Lenonu, i opisao rečima „Ovo je Lusi na nebu sa dijamantima” (Lucy in the sky with diamonds).

Lenon je iskoristio ovu rečenicu za naziv pesme koju je pisao za album „Sgt Peppers lonely hearts club band” koji je objavljen 1967. godine.

Numera je ubrzo naišla na neodobravanje medija zbog sumnje da se tekst odnosi na nedozvoljenu drogu LSD.

Lokacija na kojoj se slika koju je Džulijan Lenon nacrtao nalazi trenutno je napoznata, iako je po njegovim rečima ona u jednom trenutku bila u posedu njegove majke.

Izvor:B 92 Foto: FoNet

LUKO PALJETAK - IZBOR IZ POEZIJE

Nebojša Đorđević    Poezija

Luko Paljetak (Dubrovnik, 19. avgusta 1943) je hrvatski književnik akademik. Autor je brojnih zbirki pesama, knjiga za djecu, naučnih studija, članaka, eseja i antologija.

Rodio se i odrastao u Dubrovniku u kojem živi i radi. Studirao je hrvatski i engleski jezik na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zadru gdje je kasnije i radio kao asistent. Bio je reditelj i dramaturg Zadarskog kazališta lutaka te jedan od urednika Zadarske revije. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu odbranom disertacije, Književno djelo Ante Cettinea 1992. godine.

Vrstan je prevodilac s engleskog, francuskog i slovenskog jezika. Između ostalih preveo je i neka od djela Chaucera, Shakespeara, Byrona, Wildea, Joycea i Prešerna. Preveo je (zajedno sa Zlatkom Tomičićem) i zbirku pjesama makedonskog pjesnika Konstantina Miladinova .

Stalni je član HAZU-a i dopisni je član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti (SAZU). Član je i brojnih književnih udruženja u Hrvatskoj i inostantstvu i dobitnik mnogih nagrada i priznanja. Urednik je časopisa Dubrovnik koji izdaje Matica Hrvatska ogranak Dubrovnik.

Mnoge od njegovih pesama su i muzički postale su nezaobilazni dio dubrovačke i hrvatske pop-kulture (U svakom slučaju te volim, Na Stradunu, pjesme za dječji zbor Mali raspjevani Dubrovnik i druge).

* Nečastivi iz ruže 1968.
* Tri farse 1981.
* Jutarnja kocka, 1983.
* Na rubu tijela, 1987.
* Slike s izložbe, 1992.
* Nevenka Arbanas, 1997.
* Pjesni na dubrovačku, 1997.
* Hrvatske teme, 1999.
* Pojmovnik Malog čovjeka, 2001.
* Lapadski Soneti Iva Vojnovića 2002.
* Sastavljanje Orfeja: Studije, drame, pjesme, ogledi, 2005.
* Skroviti vrt, 2004.
* Crna kronika, 2006.
* Grenlandski leptiri, 2006.
* Nevidljiva zastava, 2008.

Knjige za djecu:

* Miševi i mačke naglavačke, 1973., 1975.,1980., 1984., 1986., 1994.
* Slastičar orangutan, 1982.
* Ledomat tata, 1985.
* Roda u drugom stanju, 1988.
* Priče iz male sobe, 1989.
* Lavice na kavici, 1990.
* Duhovi sa Strahurna, 1995.
* Izabrane pjesme za djecu, 1996.

Neka od mnogobrojnih nagrada i priznanja:

* Nagrada Fonda A.B. Šimić 1968.
* Nagrada Ivana Brlić Mažuranić 1975.
* Župančičeva listina 1982.
* Orden Republike s brončanim vijencem 1984.
* Godišnja nagrada Vladimir Nazor 1985.
* Nagrada Lastavica 1988.
* Nagrada Tin Ujević 1990.
* Goranov vijenac 1995.
* Maslinov vijenac, poeta oliveatus,Croatia rediviva u Selcima na Bracu, 1996
* Godišnja nagrada HAZU 1996.
* Odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996.
* Časna listina IBI-ja, međunarodne udruge izdavača knjiga za djecu, 2002.
* Zlatna povelja mira Linus Pauling 2005.
* Bosanski stećak 2005.
* Nagrada grada Dubrovnika za životno djelo 2005.
* Godišnja nagrada Vladimir Nazor (za roman Skroviti vrt) 2005.
* Godišnja nagrada Ksaver Šandor Gjalski (za roman Skroviti vrt) 2005.
* Kiklop 2005. za najbolji roman godine - Skroviti vrt
* Nagrada “Susreti pod starom maslinom” 2007. - za cjelokupno stvaralaštvo za djecu; dodjeljuje Kulturni centar Bar, Crna Gora
* Nagrada Josip Sever 2008. - za zbirku pjesama Nevidljiva zastava

NEŠTO ČEMU JE MOŽDA IME BAŠ TO

Za savršeno jutro savršene i stvari
i riječi morale bi biti u svome čistom
poretku, kao lišće koje će, nakon zime,
osvojit opet granu taktikom onom istom
kojom se i ti služiš, pa ipak nešto kvari
čistoću jutra, nešto čemu je možda ime

baš to - ta savršenost

S DRUKČIJOM NAMJEROM SI DOŠAO

S drukčijom namjerom si došao ovdje, kratkom,
opipljivom i točnom, odatle počni, prije
napravi nacrt, čvrsto ogradu stisni, cvijeće
ne kupuj, beri usput, nemoj se služit slatkom
izlikom da će mjesec izići, nitko prije
izgubio se nije na takav način, neće

ni poslije se, to je prednost za kojom žudiš
od samoga početka, ono što misliš reći
prevedi prije nego progovoriš, nek traži
onaj te tko te želi naći jer to i nudiš,
tu svoju izgubljenost, samoću koju veći

nego si daruje ti ne zato da te tâži
nego da tebe čuje napokon, kao sebe

TVOJE POGLAVLJE

Toliko lišća pada i morao bi knjižar
postati, knjigoveža, u sveske ovo štivo
razasuto uvezat za one što će proći
ovuda druga pisma slijedeći, kao križar,
što nosi mač i oganj ulazi sunce živo
u ovu šumu, tvoje poglavlje sve do noći

ostaje otvoreno, zatim red po red pada
čitava epizoda, unatrag sve se počne
zbivati, kao ljubav jer ona uvijek vraća
na granu list, u krevet djevicu, ali sada
toliko lišća ima pod nogom, nitko točne
naputke nema nego sadržaj svatko shvaća

po svome, samo blijedo nagađajući tko bi
mogao biti onaj koji je kadar sve to
počiniti, tolike ljepotice osvojit,
protivnike tolike smaknut, jer tebi evo
uspijeva jedva ovaj poduhvat što ga lišće
zasipa da što prije izgubi mu se trag

NE ČUJEŠ JER TI GLAS, KOJI TI

Ne čuješ jer ti glas, koji ti druge stvari
govori, uho sasvim osvaja kao bludnik
kreposnu dotad, zrelu gospođu, daješ rukom
znakove da se niste razumjeli, da kvari
vika kristale zraka, žudiš za onim zvukom
u koji možeš ući kao u stari rudnik

napušten, vjerujući da još se može naći
ono što drugi nisu, tako i ljubiš, cijeniš
krùpicu dijàmanta na jeziku, u hrani
i starim cipelama, zbog toga put je kraći
nego će potrajati potraga, ali dani
postaju dugi, nekom znakove daješ, pjeniš

od napora se da im objasniš da ti glas,
koji ti druge stvari govori, ne da čuti
ni njihov glas ni tvoj, ni sebe, ali sve je
uzalud: oni viču toliko da tišina
postaje savršena, i tako čuješ sve

ČOVJEK KOJI PJEVA

Promatram iz dalèka čovjeka koji pjeva
a ne čujem ga, mogu izmislit bilo koju
pjesmu i stavit mu je u usta jer on zijeva
samo, bar što se mene tiče, a ipak meni
možda je namijenjena ta pjesma, kad je cijeni
toliko da je pjeva za sebe sav u znoju

nevidljivom također, koji se ipak cijedi
i meni jer ga gledam s naporom što ga stvara
ta udaljenost moja i njegova, u zraku
nastaje iznenada večer i možda vrijedi

uputiti se tamo, do njega, možda vara
oko me, ili čovjek, taj, koji pjeva, laku

namjestivši mi klopku u kojoj, kad mu priđem,
čeka me njegov (?) glas

PRVA STRANICA

Opisati bih htio strašne i lijepe čase
koji uslijedili su, iako znam da malo
shvaćamo u množini događaja što nisu
događaji za mnoge, jer vrlo mi je stalo
kako će, kad sve prođe, izgledati, kad zna se
jedva i kako bješe; kao kad sâm na visu

stojiš i u dolìni, pod maglom koja leži,
pokušavaš prepoznat mjesto zlog čina, stranu
ulice, stranu svijeta, smjer kreveta i kretnju
ruke niz tijelo, ili - zadatak još je teži! -
utvrdit mjesta slasti mògūće ili prijetnju
takva života; jedem prikladnu zato hranu,

nemrsnu, dosta zelja što pažljivo ga treba
očistiti od lišća slučajnog koje zapne
o srp, od lišća mnogih razloga, ništa ruka
ne smije drhtat, noge još manje, hljeba
svježeg se treba klonit, i bilo kakva zvuka,
dapače i tišine: ono što uho šapne

zbunjuje dušu, čvrstu i spremnu, koja čase
strašne i lijepe želi opisat, čase koji
uslijedili su s onim lijepim i strašnim koji
prethodili su potom

KOLJENSKI OTOCI

Pao je snijeg jer nebo ne pada, nebo pada
samo u tvoje oči, sjeverno nebo s mnoštvom
pataka koje lete ka tvojim koljenima
koja se dižu kao otočje neko negdje
dolje u toplim južnim morima gdje su školjke
novac a banke banke podataka i služe
za pranje protupravno stečenih užitaka
i kapitala koji na pijesku gubi ime
i prelijeva iz jednog pregiba se u drugi;
prepone preskačem ti u trci kojoj cilj je
na mjestu gdje cilj ì jest, sve drugo nema mjesta
nego je svugdje kao u snijegu nebo, ovo
koje je s njega palo samo u tvoje oči;
na otocima tvojih koljena tu sam palma
kokosova što njiše tvoj glas je dok mi nešto
govori na tom nekom narječju što je mnogo
starije nego šum valova oko tebe,
pretpostavljam da kada prevede ga se s jedne
na drugu stranu, što je gotovo nemoguće,
značenje mu je: čovjek koji je, snijeg na glavi
noseći, doplivao do netom otkrivenih
Koljenskih otoka

U VRIJEME KADA SVIJET SE

Došla je jesen, došla i ptice su bez srca
ostale, ništa drugo ne mogu sada osim
otići dok im trešnje ne vrate ga jer bozi
bave se samo geometrijom, sjenu kocke
dvostruke pomno prate trodimenzionalno;
kod mene obratno je, jesen je došla, srce
ne napušta me, ali bez sebe ostao sam
prateći tebe kao što seljak prati oblak
strepeći cijelo vrijeme dok grožđe ne ukrca
u kola, dok pod noge ne stavi ga, težinom
tijela u mošt u ništa pretvarajuć’ ga kao
što činimo nas dvoje, čas noga a čas grozd,
u dvostruku se kocku pretvarajući, sjenu
trodimenzionalnu bacajući na plohu,
nekada besprijekorno ravnu i izglačanu,
a sada sličnu nekoj naivnoj slici svijeta
u vrijeme kada svijet se stvarao, ali vina
već bilo je da njim se korigira ta slika
zbog koje bozi rado vole uzviknut: ptica!,
nakon što bljesnu munjom nalik na turiste što
škljocaju onom svojom idiot-kamerom



MILICA PILETIĆ DOBILA MIHIZOVU NAGRADU

Mirjana Stanojevi?    Pozorište, Vesti

Nagrada za dramsko stvaralaštvo “Borislav Mihajlović Mihiz”, ove godine pripala Milici Piletić. Piletićeva do sada objavila više drama, a široj javnosti je poznata i kao scenarista firma “Opet pakujemo majmune”.

Dramska spisateljica iz Beograda i Podgorice Milica Piletić (38), peta je dobitnica godišnje nagrade za dramsko stvaralaštvo “Borislav Mihajlović Mihiz”, saopštili su u Srpskoj čitaonici u Irigu članovi žirija tog uglednog priznanja.

Ovogodišnja produkcija dramskih tekstova pokazala je “možda manje novih autorskih imena, ali i značajan razvoj onih pisaca koji su već dobili nagradu koja nosi ime jednog od najčuvenijih pregalaca našeg savremenog teatra, drame i kinematografije”, rekao je na konferenciji za novinare teatrolog Svetislav Jovanov, predsednik žirija Mihizove nagrade.

Obrazlažući odluku žirija, Jovanov je izrazio nadu da će ovogodišnja dobitnica, kao i njene prethodnice svojim stvaralaštvom opravdati život Mihizove nagrade, kao i da će se to priznanje pokazati ne kao cilj i završetak, nego kao sredstvo, odnosno “oruđe kojim pokušavamo da doprinesemo vitalnosti i dinamici našeg pozorišnog života”.

Napomenuvši da, kao što je Irig Mihizovo rodno mesto, tako je i Atelje 212 Mihizova pozorišna kuća, upravnik tog teatra Mladenović je istakao da je ova nagrada prava prilika da se ta dva mesta na najbolji način povežu.

Prvo će 6. oktobra u Ateljeu 212 biti održana premijera komada Milice Piletić “Dokle”, a posle reprize 17. oktobra, dana rođenja Borislava Mihajlovića Mihiza (1922-1997) dobitnici će biti uručena Mihizova nagrada.

Prethodno će u Irigu biti održan celodnevni program Mihizu u čast, rekao je Mladenović.

Potpredsednik Izvršnog veća Vojvodine i član upravnog odbora Fonda “Borislav Mihalović Mihiz” Dušan Jakovljev naglasio je da Mihizove nagrade ne bi bilo da nije prve srpske čitaonice osnovane u Irigu davne 1842. godine.

Piletićeva je do sada objavila više drama, a široj javnosti je poznata i kao scenarista firma “Opet pakujemo majmune”.

Pre nje, Mihizovu nagradu za dramsko stvaralaštvo su Milena Marković, Maja Pelević, Marija Karaklajić i Milena Bogavac.

Izvor: RTS

REVIJA FILMOVA ŽELIMIRA ŽILNIKA U KULTURNOM CENTRU “GRAD”

Nebojša Đorđević    Film, Kultura, Vesti

Revija angazovanih filmova Želimira Žilnika koja ce pod nazivom “ZELIMIR ZILNIK: ZA IDEJU - PROTIV STANJA” biti odrzana 3. 4. i 5. oktobra u Kulturnom Centru “Grad” u Ul. Brace Krsmanovic br. 4 u Beogradu.

Filmske projekcije započeće u subotu 3. oktobra u 20h prikazivanjem 4 filma iz najranije faze Zilnikovog stvaralaštva, ukljucujuci i film “RANI RADOVI” za koji je 1969. dobio nagradu “ZLATNI MEDVED” na Berlinskom festivalu.

Osim filmskih projekcija, bice upriličena i promocija publikacije “ZA IDEJU - PROTIV STANJA, ANALIZA I SISTEMATIZACIJA UMETNIČKOG STVARALASTVA ŽELIMIRA ŽLNIKA” u izdanju Playground produkcije iz Novog Sada. Promocija ce početi u ponedeljak 5. oktobra od 19h. Ulaz je besplatan.