Još jedna šansa
Projekat Terra Pannonica
Postojanje neuhvatljive granice iluzije ili njeno nepostojanje opsedalo je i ranije stvaraoce u pozorištu. Svet u koji Tomi Janežič i Nenad Gvozdenović uvode gledaoca, čini ga aktivnim. I jedna i druga predstava su vredna gledanja za rad one sekunde u kojoj skidate sa sebe sloj stereotipne uloge gledaoca i poigravate se sa sopstvenim svetom

Projektom Terra Pannonica u Mokrinu data je mogućnost u transglobalnom, tranzicionom društvu podrške mladim umetnicima za realizaciju svojih ideja. Novosadski novi teatar u saradnji sa Gimnazijom „Laza Kostić” iz Novog Sada i Narodnim pozorištem iz Kikinde, angažovao je glumce iz Novog Sada, Beograda, Zrenjanina i Kikinde (Aleksandar Bogdanović, Ljubiša Milišić, Jelena Šneblić, Jovan Filipović, Bojana Grabovac, Miljan Davidović, Nataša Ilijin, Jakov Jeftović i Dragan Ostojić), i u režiji Nenada Gvozdenovića 27. avgusta premijerno je izvedena predstava Putujuće pozorište Šopalović.
Ambijent imanja na kome je izvedena predstava i gde će se ubuduće odigravati projekti doprineo je autentičnosti realizacije samog koncepta reditelja Nenada Gvozdenovića. Drama koja je uvek aktuelna razvijajući pitanje odnosa života i umetnosti, angažovanosti u i oko umetnosti, promeni identiteta i u ovom klasičnom izvođenju, skore bez štriha, ostavlja mogućnost učitavanja. Ambijent je pojačao naturalizam rediteljskog koncepta i pomešao izvođače i publiku. I ako je sve korektno izvedeno, sama forma vapi za određenim iskorakom.
Izvođenje iste predstave u režiji Tomija Janežiča na velikoj sceni Ateljea 212 donelo je novu perspektivu posmatranja koji se fokusira više na intelektualnu formu. Trenutak suočavanja dva sveta je trenutak gubljenja iluzije. Međutim, iz ogoljenosti materijalnog suočavanja gde su glumci i reditelji među publikom i publika na sceni, proističe misao da je sva ta izloženost i nepostojanje mimikrije samo paralelno postavljanje još jedne teze razbijanja mistifikacije. U vazduhu među publikom, glumcima, između glumaca i publike dominira isto tako neuhvatljiv duh istorije stvaranja iluzije.
U režiji Nenada Gvozdenovića, gluma je čini se u pojedinim slikama malo prenaglašenija, dok se Miljan Davidović kao Filip Trnavac i Nataša Ilin kao Simka nose unutrašnji i prezentuju zamišljeni koncept vrlo dobro.
Postojanje neuhvatljive granice iluzije ili njeno nepostojanje opsedalo je i ranije stvaraoce u pozorištu. Svet u koji Tomi Janežič i Nenad Gvozdenović uvode gledaoca, čini ga aktivnim. I jedna i druga predstava su vredna gledanja za rad one sekunde u kojoj skidate sa sebe sloj stereotipne uloge gledaoca i poigravate se sa sopstvenim svetom.
Ana Isaković - e-novine

Novi film Želimira Žilnika Stara škola kapitalizma premijerno će biti prikazan sutra uveče (nedelja, 20 sati) u sportskoj dvorani u Turiji. Ovo mesto odabrano je iz razloga što je film velikim delom sniman u srbobranskom ataru i samoj Turiji, odakle je i većina aktera, rekla je producentkinja filma Sarita Matijević iz produkcije “Playground” na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Omladinskom centru “CK 13″. Scenarista i reditelj filma Želimir Žilnik izjavio je da je dodatni razlog to što Novi Sad nema adekvatan bioskop, a da za razliku od dvorane u Turiji, kapaciteta 1.000 posetilaca, “bioskop na Spensu nema dovoljno sedišta ni za sve glavne i epizodne likove u filmu”.
Gran pri Naissa za najbolje glumačko ostvarenje pripao je Lazaru Ristovskom, za role u filmu „Sveti Georgije ubiva aždahu“ i „Đavolja varoš“. Nagradu Carica Teodora za najbolju žensku ulogu dobila je Milica Mihajlović za „Čekaj me, ja sigurno neću doći“, a nagradu Car Konstantin za najbolju mušku ulogu Gordan Kičić za uloge u filmovima „Čekaj me, ja sigurno neću doći“ i „Turneja“. Ristovskom je ovo treći festivalski Gran pri.
O tome je bilo reči pri susretu sa generalnom direktorkom egipatskog nacionalnog muzeja Vafom Sadek i sa generalnim sekretarom egipatske Uprave za antikvitete, arheologom svetskog glasa, doktorom Zahijem Havasom, rekao je Bradić.
