PREMIJERA TITOVIH FILMSKIH PUTOPISA

Nebojša Đorđević    Kultura, Vesti

U okviru pratećeg programa izložbe “Efekat Tito” u subotu 18. aprila će u 12 sati u Muzeju 25. maj biti prikazano 19 kratkih filmova koje su pronađeni u zaostavštini Josipa Broza Tita koje je on lično snimio, a nikada nisu bili prikazani javnosti, najavljeno je iz Muzeja istorije Jugoslavije.

Titovi filmski putopisi obuhvataju 36 filmova od kojih najveći broj potiče iz vremena njegovog čuvenog putovanja po afričkim zemljama, poznatog pod nazivom “Put mira”, od 28. februara do 22. aprila 1961. godine.

Sa broda Galeb, kojim je Broz krenuo na ovo putovanje, kamerom su zabeležene njegove impresije iz Tunisa, Maroka i Egipta i kao svojevrsna svedočanstva tu su i njegovi snimci iz lova, Karađorđeva, sa Briona, Vange i Brda na Kranju.

Izložba “Efekat Tito”, koja je otvorena 14. marta, realizovana je sa namerom da se publici ponude svedočanstva o “nama” (građanima SFRJ) u periodu takozvane druge Jugoslavije i o odnosu prema Josipu Brozu kao osobi koja taj period personifikuje.

Lik nekadašnjeg predsednika bio je neizostavni deo enterijera javnih prostora, a često se mogao videti i na zidovima dnevnih boravaka privatnih stanova i kuća i zato je prvi segment izložbe posvećen njemu kroz portrete izrađene u različitim tehnikama: od ulja na platnu, do kolaža od raznovrsnih materijala poput pšenice i novinskih isečaka.

Tu su ručno i industrijski izvezeni gobleni, kao i veliki broj fotografija. Većina portreta je poklon samih autora, koji često nisu bili umetnici već radnici, učenici i drugo.

U drugom segmentu izložbe predstavljen je scenario proslavljanja 25. maja: od višemesečnog nošenja štafete, preko različitih priredbi i proslava priređivanih širom zemlje, do predaje štafete Titu i sleta na stadionu Jugoslovenske Narodne Armije (današnji Partizanov stadion).

Izložba je otvorena do 1. maja.

Izvor: (Tanjug/MONDO)

NEBESKI GRAD U DRVENGRADU

Mirjana Stanojevi?    Slikarstvo, Vesti

Damjan Đakov

MOKRA GORA - Posle tri decenije života u Italiji, Damjan Đakov je postao poznatiji i priznatiji „preko”, nego kod kuće. Njegove slike se nalaze kod najpoznatijih galerista i kolekcionara, čuvaju se ljubomorno u muzejima, uz platna Salvadora Dalija i skulpture Henrija Mura. Bilo bi teško pronaći ekskluzivnija i privlačnija dela, za tek otvorenu izložbu „Nebeski grad” u galeriji „Macola”, reditelja Emira Kusturice, u Drvengradu.

- U Italiji sam tragao za svojim zavičajem. Morao sam, jer su snovi o mom gradu brisali sećanja, na svaki tek proživljeni dan. Budio sam se sa pitanjem, gde sam sada? Tako je ovaj ciklus nastajao - kaže Beograđanin, autor slika, na kojima duh modernog čoveka, prima senke i svetlost Hilandara i Jerusalima, zemaljskog i nebeskog.

Drvengrad je, kaže, duhovni grad kao i onaj oslikan na njegovim platnima, nema boljeg prostora za izlaganje. Prikazan je grad u gradu.

Izvor: Večernje novosti D. J.

VRATIĆEMO MU STARI SJAJ

Nebojša Đorđević    Kultura, Vesti

Akcija Taš je naš

PHOTO: BETA/MILE GVOZDENOVIĆ

Akcija Taš je naš, koju je pokrenuo Centar za nenasilni otpor, uspela je da skrene pažnju javnosti na ruinirano stanje stadiona Tašmajdan svojom kampanjom skupljanja potpisa i programom organizovanim prošlog vikenda

Akciju su od samog početka podržali i promovisali Zoran Kostić Cane iz Partibrejkersa, glumci Neda Arnerić i Branko Cvejić i selektor reprezentacije Srbije u malom fudbalu i odnedavno gradski sekretar za sport i omladinu Aco Kovačević.

Značajnu organizacionu pomoć i podršku dali su Sportsko-rekreativni centar Taš, učenici Prve i Pete beogradske gimnazije, Agencija za saradnju sa nevladinim organizacijama i evropsku harmonizaciju grada Beograda i Kancelarija za mlade opštine Palilula. Kao medijski pokrovitelji od početka su i Radio-televizija Srbije, Radio Beta-Rfi, dnevni listovi Politika, Danas, Borba i 24 sata, Portal za kulturu jugoistočne Evrope Seecult.org, portal Mt:S Mondo, nedeljnik Singidunum Weekly i mesečnik Trip.

U međuvremenu su se medijskoj podršci priključili i ostali mediji: agencije, novine, na desetine radio stanica, sve nacionalne televizije, kao i najveće gradske televizije koje su kontinuirano izveštavale o našim aktivnostima, zbog čega im se i ovom prilikom zahvaljujemo.

Sponzori aktivnosti koje su 11. aprila održane na stadionu Tašmajdan bili su Telekom Srbija, Koka-kola, Don kafa, Medijska dokumentacija Ebart i kompanija “Stav”, ovlašćeni distributer Samsunga za Srbiju i Crnu Goru.

Najveći deo sportsko-(re)kreativnog programa koji je, uz potpisivanje peticije za uređenje stadiona, 11. aprila organizovali na Tašu - kreativnošću i velikim entuzijazmom izneli su učenici Pete i Prve beogradske gimnazije. U programu je učestvovalo oko 160 ljudi, uključujući brojne javne ličnosti, Taš je 11. aprila posetilo više od hiljadu građana, više od 900 ljudi do sada je potpisalo peticiju za uređenje stadiona, a grupi na facebook-u priključilo se više od 2.700 prijatelja Tašmajdana.

Izvor: e - Novine

NOVA POVIJEST JE PROPAGANDA, A STARA MIT

Nebojša Đorđević    Knjige, Vesti

Knjigom ‘Tri Staljinova rata’ Gavrilo Popov svoje sunarodnjake pokušava suočiti sa Staljinom

ZAGREB - Prvi postkomunistički gradonačelnik Moskve, ekonomist i povjesničar Gavril Popov, jednom od svojih glavnih političkih i znanstvenih misija smatra rad na suočavanju suvremenog ruskog društva s grijesima prošlosti.

- Rusija je radila greške u prošlosti upravo zato što nikada ništa nije naučila iz svoje povijesti, poglavito tamnih stranica, koje ima svaki narod i država pa tako i mi - kaže nam Popov, koji je napisao deset knjiga u kojima nastoji rusku povijest 20. stoljeća učiniti objektivnijom i istinitijom. Zbog toga je često na udaru “patriotskih snaga”, ali ne odustaje.

Svi govore o rezultatima

U izdanju izdavačkih kuća Mate i ZSEM, u prijevodu Sanje Veršić, izašla je njegova najnovija knjiga “Tri Staljinova rata” u kojoj se Popov obračunava s ideologiziranom poviješću Domovinskog rata 1941.- 45., odnosno Staljinove politike i Drugog svjetskog rata na tlu bivšeg SSSR-a.

- Najnovija povijest je uglavnom propaganda, a stara uglavnom - mit - kaže Popov. Na žalost, nastavlja, povijest je ustrojena tako da se mnoge ružne stvari zaboravljaju ili minimaliziraju. Kada se radi o povijesti neke diktature, a malo koja zemlja nije iskusila takvu vladavinu, pogotovo na istoku Europe ili na Mediteranu, onda se nitko ne sjeća ubijenih, pogubljenih, prognanih. Svi se samo sjećaju i napominju - rezultate. I kada Staljina gledate kroz rezultate, poput stvaranja od polupismene i agrarne Rusije u industrijsku i političku velesilu te kako je on veliki pobjednik nad fašizmom, onda je to na toj površinskoj razini vrijedno pažnje. No, to ipak ne smije biti jedina referenca.

Cijena Peterburga

- Zato mi se čini, koliko god se trudili nabrajati “pluseve” Ivanu Groznom, Petru Velikom ili Staljinu, uvijek treba govoriti o cijeni koja je plaćena. Peterburg je prekrasan grad, jedan od najljepših na svijetu, ali treba reći cijenu u ljudskim životima njegove izgradnje.

Prema Popovu, današnja Putinova Rusija nije sprema na suočavanje s prošlošću. Ona, kaže, nema ni želje ni volje da se suoči s tamnim stranama ruske povijesti 20. stoljeća. I to ne zato što su protiv istine ili nisu svjesni onoga što se događalo, njima naprosto nije u interesu spominjati greške koje sada rade. No, mislim da će ih vrijeme natjerati da se suoče s time.

Komunizam i nacizam

Popov pokušava objasniti zašto Staljin, nakon svih zločina, uživa određenu popularnost u Rusiji. Tvrdi da je to isključivo zbog rezultata, ali i zato što je on veličao i uzdizao državnu vlast i državu! Rusija je velika nacija i velika država. Rusija, kaže Popov, može funkcionirati kao nacija samo pri jakoj državnoj strukturi. Ako nema te strukture, dojam je da će se sve raspasti. I to deseci država u kojima se govori ruski. Zato svi koji žele sačuvati rusku naciju moraju uzdizati državnu vlast. Ako bi se Rusija raspala, to bi značilo kraj ruske kulture, a da se sačuva narod, treba sačuvati kulturu, da bi se sačuvala kultura, treba sačuvati moćnu državu.

Kaže i kako su Staljin i Hitler svakako najveći zločinci u povijesti čovječanstva, ali da to ne znači da su i njih dvojica, ali i “njihovi sustavi” istoznačni.

- Imaju ipak različite rezultate - kaže Popov i nastavlja: - Staljinov je komunizam bio internacionalan, orijentiran na “bolji život”, na razvoj i perspektivu, dok je nacizam većini čovječanstva namijenio ulogu robova ili pak programirao istrebljenje.

Ničiji partizani nisu bili blagi u poratnoj osveti

Pitamo Popova što misli o smaknućima kolaboracioni-stičkih vojnika u poraću.

- U tome ne vidim samo Titov staljinizam i boljševizam. Tu ima i osvete za zločine druge strane. Ne opravdavam time što se dogodilo, ali znamo da ni norveški, poljski ili francu-ski partizani nisu bili blaži prema kolaboracionistima.

Popova su u Rusiji napali jer u svojoj knjizi drugačije progovara o ruskim kolabo-racionistima, odnosno generalu Vlasovu, koji je nakon zarobljavanja pristao surađivati s Nijemcima.

- Ne, ja njega ne rehabiliti-ram, samo želim kazati da on nije samo izdajnik. Sada je poznato da je u vojnom vrhu Crvene armije došlo do rasprave o Staljinu. Dio generala tražio je da se sovjetski režim liberalizira, a dio je govorio ‘kad pobijedimo Nijemce, bavit ćemo se Staljinom’! Vlasov, čini se, tražio druge načine.

Izvor: Jutarnji hr Vlado Vurušić

KVESIĆEVA PRIČA “VIDILICA” UŠLA U DANSKU LEKTIRU

Nebojša Đorđević    Knjige, Vesti

ZAGREB - Kratke priče Meše Selimovića, Danila Kiša te Pere Kvesića uvrštene su u lektiru javnih škola u Danskoj, u sklopu knjige “Svjetske priče - alternativni kanon” objavljene u izdanju Gyldendala.

Nadležno ministarstvo, naime, smatra kako se ne smije zanemarivati činjenica da učenici danskih škola dolaze iz različitih sredina te da “baš književnost daje dragocjeni uvid u kulture kojima pripadaju ljudi koji su došli u ovu zemlju.”

Priče iz jezika doseljenika

U knjigu su uvršteni tekstovi iz književnosti 12 naroda koji kao doseljenici žive u Danskoj. Uz Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Srbiju, zastupljeni su i tekstovi pisaca iz Iraka, Irana, Pakistana, Somalije, Šri Lanke, Turske te kurdski i palestinski književnici.

Pero Kvesić pojašnjava da je njegova priča “Vidilica” najprije objavljena u danskim dnevnim novinama devedesetih, zatim je uvrštena u antologiju hrvatsko-bosanske-srpske kratke priče, a ovo joj je treće izdanje u Danskoj.

Ukradeno 400 primjeraka

Novinar, urednik, “zvijezda omladinskog tiska iz njegovih zlatnih godina” te jedan od pokretača Jabuke nedavno je objavio i reizdanje svog prvijenca iz 1976. - knjige “Uvod u Peru K.” O popularnosti te knjige govori i podatak da je, nakon njenog prvog izdanja, u izvještaju prodaje za prvih šest mjeseci stajalo da je iz skladišta ukradeno 400 primjerka. Sada je pisac tu istu knjigu objavio praktički sam, uz tehničku podršku izdavača Astroide. Razlog nije taj, objašnjava, što ne bi iza sebe mogao imati nekog velikog izdavača nego kao čin protesta prema poziciji pisca u današnjem izdavaštvu.

- Nije problem objaviti knjigu kod nekog velikog izdavača, ali mi se ne sviđa ideja da kao autor budem zadnji kotač u tom procesu - kaže Kvesić.

Izvor: Jutarnji hr Adriana Piteša